Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
kapu, pa poteče da im ljubi ruke, govoreći: — Ja, onaj, čuk, da vam triba konjušar, pa, onaj, kao rekok, da pođem do u manistir, kao velju: mogâ bi ja... — A odakle si? — Ja? Je li? Iz Bukovice, iz Zelengrada... — Ma ti si rišćanin? — Ja?