Obradović, Dositej - BASNE
svet i na ovi naš (ako će i malovremenan biti) ži|vot viče i darove božje ogovara i bez razloga pohuždava, ili je manit te fantazira, ili je lukav i misli druge da prevari.
" Naravoučenije „Pαθών δε νήπιος έγνω: Kad postrada manit, onda zna,” veli Isiod. Posle boja s kopljem u trnje! Praroditeljni greh, štono zovu, ništa drugo nije nego neznanje.
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
— Spavaj ti samo — spavaj! Šta zijaš noćas? — oseče se na nju Simica. — Ama, ne idi, more!... Jesi l' pijan — manit li si? Kako te kopanje snašlo noćas uoči praznika!? — 'Oćeš ti ćutati jednom — il' da ti dođem tamo?!
Kostić, Laza - PESME
Al' sluti Zej grozovit potop taj, prisluškuje mu manit zapljuskaj, i opet strepi neustrašiv Zej, i opet onaj titaninov smej!
Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU
A mušica se u nosu migoljila, migoljila, dok ne dospe caru u mozak te car poludi. Car ostavi dvor i, kao manit tumarao je i bežao po planinama, i srce mu posta kao u zveri: stanovao je, kao onaj car vavilonski, po šumama, s
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
mu se prelili badnjaci, krvlju krsno ime oslavio, svoju đecu na nj pečenu io; u pomamni vjetar udario, a u lik se manit obratio!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Krvlju mu se prelili badnjaci, krvlju krsno ime oslavio, svoju đecu na nj pečenu io! U pomamni vjetar udario, a u lik se manit obratio!
kod tvrđave Zečeva (između Knina i Skradina) manit — mahnit manovski — jezik nekog plemena u turskoj vojsci (možda: mongolski) Maoča — selo u Bosni marva — blago