Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Priča o dobrom detetu Manulaću, koja je Priča Prava suprotnosti onoj ranijoj priči o Mitku čorbadži-Petrakijevom Manulać je bio sin česnih i
Mislio je o Zoni i o večerašnjem sastanku i razgovoru, o Manulaću, o proševini, o svadbi njihovoj i o životu njihovom posle svadbe, pa se trže uplašen i od same pomisli te.
neka se pokori sudbini, onome što je pisano i suđeno, kao što bi se, reče, i on — Mane — pokorio i pristao da bude Manulaću dever, da je njega — Manulaća, to jest — Zona begenisala i da je suđeno i pisano bilo.