Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Išao je zamišljen stazom; suve grančice puckahu mu pod nogama, a opalo lišće šuštaše. Na stazi se susrete sa Marinkom Marinkovićem. Kako ga smotri, Marinko siđe sa staze i dočeka ga dubokim poklonom. Kruška nazva boga.