Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Njemu kao da poče malo-pomalo svitati. On se poče dosećati i verovati da u njegovoj stvari ima mnogo masla Kruškinog i Marinkovog. Samo nije mogao pametovati zašto su oni na njega tako mrzeli, kad im nije natrunio ni koliko crno ispod nokta.
Pred oči mu izide ona strašna noć kad je oca izbavio... Duša mu se gadila od onolikog kukavičluka Kruškinog i Marinkovog... Kao da je osećao njihove hladne leševe pod svojim prstima...