Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Već skoro dve nedelje dana, otkad je došla poruka od markiza Askanija Gvadanji, zapovednika grada Oseka, da opremi trista biranih vojnika za polazak u rat na Francusku, ona nije
” Dalje nije mogao. Zabašuri sve, brzo, pročitav reskript komandanta grada Oseka, markiza Gvadanji. Zatim, velikim koracima, pritrča stolu i otpoče pregled.
Da se vraća, činilo mu se tako ludo. Izlazeći sa oproštajnog banketa, iz kuće markiza Gvadanji, oko ponoći, beše se po običaju, zbog bolova u stomaku, rastužio.
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
Maše nam ispred očiju računima za svetlo, đubre i kiriju. Podseća me u tom trenutku na markiza de Sada, za koga sam otkrila da je bio čisti sadista!
Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE
— Ima li ribarskih naseobina na oba? — O, Manje je samo lovište gospodina markiza. Na Većem ima jedno dvadeset kuća. — Mogu li večeras preći tamo? — Svakako.
— Dobro veče. — Dobro veče. — Izgleda mi lepo to što radite. — Radim po jednom ugledu koji mi je dala markiza. — Vi radite za markizu čiji muž ima lovište na Manjem? — A ne, to je njen sin koji ima tamo lovište.
Potrošio je više miliona da ga pretvori u zamak. Mladi markiz... — Dolazi kroz dva-tri dana, — dodaje žena. — Stara markiza je već tamo. — Voli ženske radove; vaše devojke mora da su dobre vezilje?
Sada mogu ponešto zaraditi i van ribolova. — Kako ne! Stara gospođa markiza zna svakome ime i brine se za svakoga. Koliko je devojaka udomila! A još treba misliti na goste. Dolaze svake godine.
— Retko je odakle ovako divan izgled na jezero. — Vidite tamo onu kulu na obali, sa vrteškom? To je gospođa markiza sprovela vodu čak gore do zamka pomoću električnih motora; ceo zamak ima svoje osvetljenje.
Redovi igraju prema igri plamena. Dolazi jedan puni, zadovoljni starac: — Nemamo dobre svetlosti, ali markiza je obećala. Inače sve je tako dobro u ovoj haza de huespedes. — Držite je odavna? — Ona je moga rođaka.
— O, kao da ih nisam ni video. Bio je savršen mrak. — To je neprijatno je l̓ te? Stara markiza je obećala da će iduće godine pokloniti selu osvetljenje.
A što ste izabrali baš Manje Ostrvo? — Tamo je divno. Ono ne pripada nikome. — Kako nikome! To je lovište markiza. Dvadeset koračaja dalje, iza zavijutka, iznad proplanka punog rascvetane trave, red drvenih kućica za pčele.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Dole, na podu, plavio se ćilim pastelnoplave boje, a na mramornom kaminu kucao je starinski sat „kurante“ sa parom markiza što igraju minuet. Po zidu, pokrivenom plavom svilom, visili su akvarelni portreti i porculanske minijature.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Markiz? Ah, to je bilo samo koketiranje bogate lepe devojke. Ko bi se dotupavan udao za markiza!... Zašto li su se rastali! — To, to, to kažite vi meni, ako možete, a da su se rastali, to se zna već od sinoć.
Po drugi put je Julica od muža prešla u stan svoje pomajke i sestre, sada sa detetom. Doktori su odveli „markiza” na posmatranje i našli da na telu i na duši ima bolesti.
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
A kada ga je markiza Ines od Herera, žena španskoga poslanika, zapitala: — Govorite li vi engleski? Diplomata joj je, opet po Olendorfu,