Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Al' istina mi ćemo se menjati. E tu se Anđa baš istinski naljuti, al' devojke je brzo pripevaše za Jovana č'a Markovog, te je tako odobrovoljiše. Stadoše pripevati sve redom. Izrediše sve, pa i samog č'a Marka i strina Saru.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
]” 134 Sklonjena u zasebno dozidanu sobicu, i posle svega što se s njom zbilo, naročito posle Markovog pokušaja da na treći dan svadbenog veselja mesto sina ode u njenu ložnicu, što i jeste razlog njegovoj hotimičnoj
Jakšić, Đura - JELISAVETA
Posvećen kamen hrama Markovog, Kô salik voštan, žarom ugrejan, Od uzdaha je naših odmekô... JELISAVETA: Pa sad me valjda otac preklinje Da
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
Svakako kao žrtva sipano je ono nekada u temelje, I nađeno je u razvalinama gradova Sokola, Svrljiga, Koznika, Markovog kaleta (SEZ, 17, 60 id).
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
U stvaranju ovakvog Markovog lika narodni pevač naročiti udeo pripisuje majci Jevrosimi, koja kletvom goni sina da sudi „ni po babu ni po
U pesmi Marko Kraljević i Musa Kesedžija, na primer (koja je mogla nastati tek onda kad je bilo vrlo daleko vreme Markovog i Musinog života, tj. XIV i XV vek), ima veoma starih i, možda, tuđih, sa strane pozajmljenih elemenata.
No valja uzeti u obzir i one stihove u kojima sam Musa naglašava suprotnost svoga i Markovog porekla. Sami za sebe, odvojeni od ostalog teksta, ovi — lepi i snažni — stihovi dokazuju da je Marko predstavnik
U punom skladu sa naglašavanjem izuzetne Musine snage, odnosno izuzetne veličine Markovog podviga, jeste i Markova žalost što je pogubio „od sebe boljega“.