Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Pop se okameni. — Pošlji — veli ona — brže po Ikoniju Markovu. Pop razbudi Mića koji u skok ode baba-Ikonijinoj kući, a sam se opet vrati popadiji.
Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE
Marko pošlje preko pandura sestri Alki promenjenu tepsiju, a svoju zaište natrag. Alka ne da Markovu tepsiju. Tvrdi da je Marko pokućstvo posle smrti materine podelio i za se mnogo više zadržao; ne da mu.
Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
prolazio je kroz nekoliko dana bez prestanka lagune, rive, kanale, fondamenta, „Rіva deі Schіavonі”, „Pijačetu”, „Markovu pijacu”, „Ponte rijalto” i svud gde je šta znamenitog bilo.
Matavulj, Simo - USKOK
Nađosmo četrnaest topova hrane i džebane. Zbog ovoga uzeća dade Rusija Savu Markovu i guvernaduru kavaljerstvo „Svetog Đorđa“, a Stanku Petroviću, koji se tu i ranio, dade zlatnu sablju i odličje svete
Knez i Janko svratiše najprije ka Stijepu Markovu. Bješe naočit čovjek, blaga izraza, odjeven u svitnijem haljinama. On ljubazno dočeka Janka i porazgovara se s njim, ne
Jedino što svi Petrovići mogahu zavidjeti Tomu Markovu bješe krasno muško dijete od tri godine, koga zvahu Rade. Janko nikada do tada ne vide ljepšeg i umnijeg djeteta!
Ako poginem, sahranite me kraj Krcuna. Napisao sam dvije knjige: jednu vladici, a drugu Savu Markovu; ovdje su za pojasom. — Ne dao bog! — reče Stijepo, a Gruban skrenu glavu na stranu.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Svako je dohvatilo po jedno uže, pa s grozničavim nestrpljenjem očekuju komandu Markovu. Onaj što stoji pod najmanjim zvonom već se počinje ljutiti: on treba prvi da povuče, a Marko, kako mu se činjaše, i
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
I od sreće dohvati Markovu ruku, prinese je svome licu i poče je ljubiti, osećajući kako je prsti njegovi miluju. — De, de...
A najgore joj bi kada oseti kako u glasu Markovu — a on je tamo oko kuće vikao, psovao, pretio, što su svi otišli, osobito što je otišao stari deda Mitar, Arsa i Steva
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
ispod izvora Jaričine; ondje ima i sad bara I zidine od stare crkve, za koju govore da je bila načinjena na grobu Markovu.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
A brodovi po pučini, uz prijatan lahor, jedva mile, a ne svraćaju. — Prostirući Markovu robu da se osuši, Antica pogleda u jedra im, pa, prostrvši je, uniđe u kuću.
Prvi stari ribar stavi nogu na kraj, za njim iskaču ostali, samo ostade mladi ribar; otle do na žalo dovuče Markovu lješinu i predade je starome. Stari je pomoću veslača izvuče iz mora i položi na bijelo, još vlažno žalo.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
je nasledno opadanje istančala krv razumljiva za staru gradsku, golemašku porodicu efendi-Mitinu, nikako nije i za gazda-Markovu.
iz svoga raskošnog tela, što Marka erotski opija, obezumljude; ali, s druge strane, ona je i duboko užasnuta kad oseti Markovu nedvosmislenu erotsku požudu.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
među kojima, da priznam, imam takođe dva zamršena slučaja. Nešto i da preciziram. U šestom Markovu razredu, jedan je slučaj sasvim zamršen slučaj...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
ispod izvora Caričine: ondje ima i sad bara i zidine od stare crkve, za koju govore da je bila načinjena na grobu Markovu.
Ali zar je manje fantastično ono što naprave u bitkama? Prema tome, na Markovu „žećcu“ za vinom ne može se i ne sme gledati kao na običnu slabost prema alkoholu. To je nešto drugo.
U prvom svaki stih kletve kazuje jednu negativnu, svaki stih blagosiljanja jednu pozitivnu Markovu osobinu, a svi ukupno — ukratko, ali jasno — prikazuju celog Marka.
Kad to soko ugleda vezirev, vrlo mu se teško učinilo, a navadu lošu naučio: otimati lovak od drugoga; zaleće se k Markovu sokolu da mu otme utvu zlatokrilu; ali Markov soko jogunica, kao što je i njegov gospodar: on ne dade utve