Upotreba reči mačkova u književnim delima


Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

U čast mačkova povratka, čiča Trišo priredio je veliku gozbu i na nju pozvao krčmara Vinka Šljivića. Bilo je to slavno veselje i pijančenj

Odlaze u goste u veliko vojvodstvo Miša proroka i tamo pod starom kruškom vode duge razgovore. Jednom godišnje na dan mačkova povratka, čiča Trišo i krčmar Vinko Šljivić sastaju se kod vodenice, piju kao ribe i prijete mjesecu: — Čekaj ti samo,

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Nad njim je okvir u vedroj boji, brezova kora, srebrna svijetla, u njemu slika velika stoji mačkova druga, pokojnog Pijetla.

Na nebu zora javlja se siva, po moru kapa Mačkova pliva. Pusto je na sve strane ... Tužno se jutro nad vodom rađa. Kud li je tvoja otišla laća, junački kapetane?!

SVI POD KREVET, GASI LAMPE (BOJ SE BIJE PREKO ŠTAMPE) UVOD Oglas po oglas evo se ređa u slavnom listu „Mačkova pređa“. Čitam ih redom pred prvi mračak, pišu ih: deda, pseto i mačak.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Ehe, idem opet na onu krušku. Tek sam bio počeo da berem. Iza bukve se opet pokaza Mačkova glava. Udarac ponovo tresnu po spavaču. Stric skoči sad još više poplašen. — Šta je sad ovo?!

A ove rupe na šeširu? Pogledajte samo! Je li ovo od pušaka ili od mačkova repa?! Nik i Jovanče stadoše radoznalo razgledati prorešetani šešir, dok je Lunja prezrivo zurila nekud u stranu kao

na turu u jarugu, a kad Jovanče izvuče žbun iz pećinskog otvora, starac poviri unutra i reče s olakšanjem: — Eh, sveta Mačkova Pećina! Dobro ste joj ime dali. Ja bih jutros i za mišju rupu dao dukat, a kamoli ne bih za ovoliku jametinu.

A pogledaj rupe na mom šeširu! — razgoropadi se Stric — je li to od puščanih zrna ili je od mačkova repa? Bitka se prenosila nekud ulijevo od Gaja, a kad iznenada zapuca odnekud i s desne strane, Nik Ćulibrk samo

— Blizu je potok, vode ima dosta, blizu put, a u blizini je i ona čuvena Mačkova pećina. — A zašto je zovu Mačkova? — začudi se komandant.

— Blizu je potok, vode ima dosta, blizu put, a u blizini je i ona čuvena Mačkova pećina. — A zašto je zovu Mačkova? — začudi se komandant. — Zbog nekog dječaka, Lazara Mačka, koji je prvi pronašao ulaz u nju.

— Ovo će biti moj nasljednik, pazite što vam kažem. Jedina Mačkova mana bila je ta što je počeo malo s visoka gledati svoje stare drugove, sve sem Jovančeta, vođe družine.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti