Ćopić, Branko - Čarobna šuma
A blizu kuće, pod prozor sami, neznanac neki vješto se skrio. Koga li svjetlo Mačkovo mami i ko bi noćni uhoda bio? Na njemu ćurak, ni nov ni stari, pa tamno crven i sav se žari, tinja u snijegu i čudno
“ Prenu se Pijevac, istegnu vrat, progunđa glasno: „Stao mi sat!“ — pa klepnu krilom i kukuriknu, u samo uvo Mačkovo viknu: „O, kukurriku, zorrice Zorri! rrumeni požarr na nebu gorri, a moj se drugarr s ljenošću borri!