Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
! Pao, pa pao, što se to tebe tiče! Kako je još uvijek bio pospan, on prigrnu Mačkovu vreću i ponovo leže. — Ehe, idem opet na onu krušku. Tek sam bio počeo da berem.
On je upadao najprije u svoju njivu, drugog dana u Stričevu, pa u Mačkovu i tako redom, brao kukuruz, kopao krompir i čupao rotkve i slatku repu.
Jednog zgrabi za nogu, drugog za tur, nekoj strini podera suknju. Moradoše joj zato nabaciti na glavu staru Mačkovu vreću, ugurati je unutra i vreću zavezati. Pa ipak je kuja i unutra đipala i urlala da je vreća sve poskakivala.
— Sakrijte se u našu pećinu — promuca Jovanče uzbuđeno. — Kakvu pećinu? — prenu se Nikoletina. — Našu pećinu. Mačkovu — objasni Jovanče. — To je Mačak pronašao kad smo se prošle jeseni krili od škole.
Niko od njih nije ni slutio da je municija već sklonjena na sigurno mjesto, u Mačkovu pećinu. Kad ču za bombardovanje, Stric se sjuri niz drvo okretnije od kakve vjeverice. — Družina, trkom u pećinu!