Matavulj, Simo - USKOK
U mađupnici se nije gotovilo. Ona je zimi služila za večernja posijela, za ložnicu stražarima i kao zborište glavarsko. Prava kujna
Poslije jela on razredi sudije i parce na gomilice, pa ih ponamješta odvojeno, u trpezariju, u dvornici i mađupnici; za pisare odredi oba duhovnika, đakona i dva starija đaka.
Vi ste mlađi čovjek, a došli ste u gorim prilikama, zato ću tražiti za vas stotinu dukata. Po večeri obični posjed u mađupnici bio je življi i veseliji nego obično.
i đak Obrad otidoše u lov; išli su rubom polja, te do sutona ubiše dva zeca; poslije večere bilo je obično posijelo u mađupnici, samo što je vladika malo sjedio. Tada mlađarija zapodjenu šalu. Zavrže je vojnik Cuca. Započe: — A da divna ognja!
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Sa strana te srednje zgrade bijahu dvije klijeti: spremnica i mlječar. Cijela se kuća zvaše novom mađupnicom. U staroj mađupnici u manastiru zimi se grijahu fratri, kao god što stari mlječar pridadoše ka riznici.
Bakonja je sve to slušao njekako rasijano, otkad u novoj mađupnici ču njeki razgovor između dvojice slugu, koji ležahu te se i ne mrdnuše kad kuvar uđe.
Jednoga večera zasijala mjesečina kroz omeč, bi rekao proljetnja je noć! Duhovnici poposidjeli malo u staroj mađupnici, pak se raziđoše. Mačak, Bujas i Lis uzeli među se Bakonju, pak, sve idući za fratrima, nješto mu šapću.
— Sad odanimo najprije! — reče Lis kad bijahu na tratini prema novoj mađupnici! — A ti, Bakonja, u pamet se. Mi smo, jevo ovako činili prije smrti Škorančine, kadgod rika naraste, te nema u mlinu
Toga dana uveče skupljale bi se i sluge u staroj mađupnici, u manastiru, i slobodno se bješe i đacima proveseliti. Poslije časova, pred podne, Škeljo, omrčena nosa, dočeka
“ Bakonja kao bez duše, otrča ka mađupnici. — Di je Bukar? — pita on. — On se, brate, zagnâ u san, pak mu ostaje jošte dosta dokle dopre do kraja!
I nije i’ bilo malo. Jedni su čistili ovdinak, a drugi čuvali na vozu, dokle smo mi jeglenisali u mađupnici. — A šta bi bilo da je koji od nas izašâ — pita Brne. — E, šta bi bilo! Štedili bi tvoju lipu glavu! — reče Vrtirep..
Bakonji se kosa nakostriješi, te poteče ka staroj mađupnici, iz koje kuljaše dim i dopiraše graja, što nikad nije bivalo preko dana.
) pregrizla; poslije doručka fratri bi odmah u razmet bez zbora i dogovora; Balegan već ne nadgledaše šta se radi u mađupnici, a i u svojoj kujini oslanjaše se suviše na Bakonju; ispred „časova“ novi đakon i tri đaka posjedili bi u skuli, gdje
Taj knez Kušmelj bio je tu skorice ovdinak. To znate; ali ne znate, može biti, da je noćio u mađupnici i da se opija, pa pripovida svoje junaštvo. — I Vrtirep poče od riječi do riječi da pripovijeda kao i Kušmelj.