Upotreba reči medovine u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK

Djevojka skoči: — Janko moj! Hoćeš li što? — Žedan sam! — reče on. Milica brzo donese čašu razblažene medovine, koju bješe spremila. Pošto mu odiže glavu i zapoji ga, zapita: — Bi li još što? — Jesi li ti to, Milice?

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

tamnjaniku što miriše ka' naš Andreja crkvenjak, ili na crnu kameničarku, ili na žutu smederevku, što je slađa od same medovine i lepša od ćilibarskih brojanica rudničkog prote... Gledaš pa ne znaš kud ćeš i šta ćeš pre...

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

„Žedni li ti se?“ upita ga, to toliko da mu nešto reče. On trenu trepavicama. Djevojka brzo usu malo medovine u ožicu, poduhvati mu i odiže glavu, pa ga zali, pa naelak spusti mu glavu i pokrije ga.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

— Bogme sve bubrežna loja pečena i medovine, a zato su i krupni. 16 Pitali neslogu: — Đe si se rodila? — Đe i vi. — A đe sada najradije stanuješ? — Međ Srbe.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Šta mu je smetalo da ode, popriča sa starcem, popije s njim čašu tople medovine, prezalogaji po koji komadić pršute i ovčjeg sira? Nas četvoro sedimo u velikoj Lauševoj odaji i čekamo Dadaru.

Petrović, Rastko - PESME

svima, Za dobro upitaću se zdravlje, Postavljena su evo srebrna postolja, Oko njih su Tatari, Skiti i Huni, A mnogo medovine i uzljućenog mleka ima I prosipa se vino; Gojno se slavi slavlje.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti