Upotreba reči mekanu u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Noć beše tiha, trava mirisna, sve je mirno... Samo čuješ kako konj griska tu mekanu travu... Miladin je bio od prirode razgovoran, a ta nesrećna kob mu je sasvim razbila san; napunio je lušu, ukresao

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

On je uze za ruku, pa obema svojim rukama steže tu mekanu, vrelu ručicu. — Ja bih sve za vas... nastavi on u još većem uzbuđenju i drhtavici, — samo da vi niste onaki...

Krakov, Stanislav - KRILA

On je poljubio raznežen malog pekinškog psa u njegovu mekanu dlaku. Duško je verovao da je to što oseća čežnja za borovima i smrekama iznad kojih izleću jezici dima, a ispod kojih

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Obuzelo me neko detinjsko raspoloženje, te sam se sagao i prislonio svoje lice na njenu mekanu dlaku. Zavideo sam ovoj mački na sreći i spokojstvu. Ali začuo sam nečije korake.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

A kada je po večeri bilo, ona prostre mekanu postelju; leže Grujo s bulom u dušeke. Kad ujutru jutro osvanulo, uranila Džaferbegovica, te iznosi divno odijelo, i

No starice, moja slatka majko, brzo trči dvoru bijelome, pa mi steri mekanu postelju, ni dugačku ni vrlo široku, jer ti dugo bolovati neću“.

Proli suze Milićeva majka, povrati se dvoru kukajući, brže stere mekanu postelju, ni dugačku ni vrlo široku. Kako dođe Milić barjaktare, on se spusti na meku postelju; dok se spusti, on dušu

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti