Crnjanski, Miloš - Seobe 2
to već bio miran, ćutljiv, čovek, zašao u pedesetu, i drugu, pa je svaku nesreću snosio nekom čudnovatom, bezbrižnom, melanholijom. Kojom čovek u tim godinama, u takvim vremenima, posmatra ljudski život.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
isturio svoje prethodnice na Rajnu, do Štukštata, pod komandom generala feldmaršala barona Johana Leopolda Berenklau. Melanholijom koja se pretvarala u ćutanje, sve upornije što je bivao stariji, i on je, kao i otac mu, koga je pri svakoj važnijoj
puka, pre no što ode da se stavi na raspoloženje baronu Engelshofenu, komandangu Temišvara, kako mu beše naređeno. Melanholijom koja se beše pretvorila u potpuno ćutanje, uporno i staračko, i on je, kao i otac mu, koga je pri svakoj važnijoj
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
bili su smešni izgovarani rogobatno latinski, ali slušajući Ramoa, Lilija, ili Orfeja Monteverdijeva, sa onom zvonkom, melanholijom kojom se završava renesansa, mene je to glupo i tupo, kao iz bureta öe, dovodilo do očajanja.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
I makar da sam više puta imao prigodu da se nauživam tih vidika, ipak uvijek, s jednakom slatkom melanholijom, prati mi oko mrke čemprese sustjepanskoga groblja, i gledam njegovu visoku obalu i, ispod nje, duboko, tajanstveno more
A sunce, žal i vreo zadah mora unose u naslućenu sladunjavost svoju toplogu. A kad se smiri dan, prožet slatkom melanholijom, nosi u sebi kući utiske topla polja i mora.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
U njima je podvučen onaj različan deo gde se ispoljava momenat obrtanja. Prvi primer: „Melanholijom koja se pretvarala u ćutanje, sve upornije što je bivao stariji, i on je, kao i otac mu, koga je pri svakoj važnijoj
247 Na kraju romana: „Melanholijom koja se beše pretvorila u potpuno ćutanje, uporno i staračko, i on je, kao i otac mu, koga je pri svakoj važnijoj
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
U sobi je bilo toplo, dok je napolju rominjao sneg. — A mi trunuli ovde pod zemljom — veli sa izvesnom melanholijom Vojin. — Tako je trajalo do mraka, kada smo se razišli. Pozvali su me da dođem i sutra u posetu.
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
U njegovoj lirici životni optimizam prepliće se sa melanholijom i slutnjom smrti (u pesmi „Planinska slika“ ona je izražena pojavom „crne zmije“ u planinskom pejzažu), a motivi su
U njegovoj lirici životni optimizam prepliće se sa melanholijom i slutnjom smrti, a motivi su usmereni na svet prirode („Tice u gori“, „Proletnje jutro“, „Laste“, „Ljubičice“, „Oblaci“