Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
— A, to si ti rešila da se prošetaš? — nasmeja se, ugledavši jednu zaboravljenu metlicu kojom je pre nego što su kupili usisivač, pomagao majci u čišćenju. Umiren, dečak se vrati prozoru.
Ne daj me! Jedva da je metlica i prošaputala svoje upozorenje, a nečija se ruka ispruži i izvuče metlicu iz dečakove ruke. Venac okupljenih ljudi uzrujano se zatalasa. — Daj mi je, daj! — povika nekoliko glasova.
— povika nekoliko glasova. — Hoću i ja isped svoje kuće da počistim! — ljudi su se gurali, svađali, otimali o metlicu, a đubre je raslo. Ali, metlica se od svih otrže i polete uvis. — Gle ti nje!
Starac se trže, uze metlicu i krete ka gradu. Gomila radoznalaca pratila ga je na odstojanju, bez reči. Tako su i do grada i do starčeve kuće