Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Bugarine, ni braća ga poznati ne mogu; dadoše mu koplje ubojito i mač zelen staroga Vojina; Petrašin mu izvede kulaša međedinom svega opšivena, da kulaša care ne poznade.
konja debeloga, osedla ga sedlom srebrnijem, pa ga pokri čohom do koljena, od koljena kite do kopita, prigrnu ga surom međedinom, zauzda ga đemom od čelika, o vratu mu biser objesila, sitan biser i kamenje drago: kad on ide noći u ponoći, da se