Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
68 ČOVJEK PAŠA I MIHAT ČOBANIN Česti paši muštuluci gredu: „Evo vode čobana Mihata!“ Kad Mihata paši dovedoše, sjede njega paša uz koljeno, pa čobanu Turčin govorno: „A zaboga, čobane Mihate, je l’
68 ČOVJEK PAŠA I MIHAT ČOBANIN Česti paši muštuluci gredu: „Evo vode čobana Mihata!“ Kad Mihata paši dovedoše, sjede njega paša uz koljeno, pa čobanu Turčin govorno: „A zaboga, čobane Mihate, je l’ istina, što mi
mi tridest jaganjacah: kad pripuštih ovce i jaganjce, stade bleka tridest podojnicah, svaka bleji, gleda na Mihata — otkud ću im jagnjad pripuštiti!
se i sestra i majka, ljuba mu se grotom nasmijala, pa pošeta niz čaršiju mlada, dokle dođe bemberu Mihatu, pa Mihata bila bratimila: „Bogom brate, Mihate bembere, obrij mene rusu kosu s glave, ostavi mi delinske perčine“.