Ćipiko, Ivo - Pripovetke
A kad osjeti na čelu ruku mu, mahom joj se čini da je pribranija i sigurnija: ima da se na koga osloni. Milinje je spopada, veli mu: — Neću ti ljubav nikad naplatiti! — i, da je nije stid, sita bi se naplakala.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Najposlije ostade posve sam i odmicaše polako naprijed... Osjećao je u sebi zadovoljstvo i milinje, pak se rado ustavljao kod džbunova cvijeća i stabala. Na dogledu mora zastade.
Ivo se prisloni uz maslinovo stablo i osluškuje ritmički šum vaselene... Slatko milinje, što silimice vlaži oči, povlači se po njegovoj duši.
I obiđe ga slatko milinje, i s iskrenom, ljubavlju misao mu pođe daleko preko mora, da pozdravi dobroga druga. I ne može da sjedi, već pođe k