Jakšić, Đura - PROZA
— I, pogledavši blagodarno u blago lice učiteljevo, okrete se svome Milisavu, uze ga za ruku, privuče ga k sebi dole, pa ga poljubi... — Oh, kako bih voleo da... Ne! Ne!
Sitnije stvari, kao: burad, kace, kazan i druge malenkosti, rasprodaše; novci uđoše u kasu, a Milisavu, na dobru reč kmetova i ostalih seljana, ostaviše na rukovanje stoku sa njivama i livadama, da njima sam upravlja, a da od
Stari Sremac je pomilova svojim suvim rukama po bledim obraščićima. — Jelice! Sutra će da sude Milisavu što je upalio kuću... Jelica se trže i briznu plakati. — Zar i ti, babo?... Ah, babo, babo!...
Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
i učinim i odma pošljem po jednog čoveka Lazaru Iliću u Jabučje, Petru Jeremiću u Rakare, Malom Janku u Oglađenovcu i Milisavu Miloševiću u Orašac, i poručim im: da je čas izbavljenja prispeo i neka kupe čete svaki u svom kraju, i neka budu
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
bunila osvešćeni narod ustati kao jedan čovek, jedna individua; ustati i potražiti svoja pogažena prava i podviknuti i Milisavu birokrati, i Jovici buržoazu, i Purku, tom jadnom predstavniku militarizma i sluzi tiranije (a ovaj poslednji beše samo
blagostanju toga sela, (a mnogi drugi prestali da dolaze u nju), otada je ta kafana za inat njima, a naročito predsedniku Milisavu, prozvata Mehana bez svedoka. — E, dede! Čim uđe Sreta, pozdravi se sa svima, pa sede za jedan sto.
I sve to izgledaše kao neka samrtna voštanica Don-Pedru (pa i onom čiča-Milisavu Pajiću, starom predsedniku), kako se to duhovito izrazio naš Sreten. I čiča-Milisavu je preselo ovo veče.
I čiča-Milisavu je preselo ovo veče. Išli su mu pred kuću i vikali: »Ua! Ua! Živela Brazilija! Dole s krntijama reakcionarnim!
Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE
MILADIN: Razumem, gospodin-Žiko! (Ode.) H PREĐAŠNjI, bez MILADINA JEROTIJE (Milisavu): A jesu li tu u fioci spisi što su nađeni kod onoga? MILISAV: Ovde su. JEROTIJE: Dobro ih čuvaj, otvori četvore oči.
ŽIKA: Nek uđe gazda Miladin i kaži apsandžiji da mi dovede Spasu mehandžiju. JOSA (povuče se). VIĆA (Milisavu): Hoćeš ti, boga ti, gospodin-Milisave, da vodiš zapisnik? Poverljivo je i, posle, taj zapisnik ide ministru.
VIĆA: Onoga, de, jutrošnjega. Kao da su ti pune 'apsane gospode, pa ne znaš koga? JOSA: A, jes'! (Ode.) VIĆA (Milisavu): Jesi li napisao zaglavlje? MILISAV: Jesam! VIĆA: Upisao si i ove? MILISAV: Jesam!
BOKA: Nisam. VIĆA: Čekaj, ne prekidaj! Jesi li bio koji put osuđivan i zašto? BOKA: Nisam. VIĆA (Milisavu): Zapiši, gospodine Milisave! (Boki). A znaš li zašto si uhapšen? BOKA: Ne znam!
KAPETAN (Đoki): Eto, jesi čuo? Pa sad ne možeš ti drukčije govoriti no što sam ja već javio ministru! (Milisavu.) Jesi l' ti zapisao, gospodin-Milisave, da je priznao sve? VIĆA: Nisam ga još sve pitao.
ŽIKA: Pa ono, mora! ĐOKA: Bolje, nemojte čitati dalje. KAPETAN: Ti da ćutiš, jesi li čuo! (Milisavu.) Je l' i ti, gospodine Milisave, veliš da se mora čitati? MILISAV: Pa jes'! KAPETAN: Dobro!
ANĐA (uhvati Đoku i Maricu i odvede ih u svoju sobu). XX KAPETAN, ŽIKA, MILISAV KAPETAN (Žiki i Milisavu): Videste li, ljudi, šta bi ovo?