Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
u čudu gledao, pojahasmo konje, i, onako okićeni peškirima kao da smo na nekoj selačkoj svadbi, poterasmo u galopu ka Milićevom brdu. Da mu samo izmaknem sa očiju. Izvan sela na uzbrdici usporismo misleći da su seljaci zadržali komandanta.
Sem u Dunav. Okretoh konja i u galopu priđoh komandantu: — Gospodine potpukovniče, nalazimo se na Milićevom brdu... Neprijatelja pred nama nema više.