Obradović, Dositej - BASNE
Ko hvali, na nekoliko hiljada godina posle, Sokrata, Marka Avrelija i miloga Tita, i ko će ih hvaliti doveka? Nebesna prekrasna kći b l a g o d a r n o s t!
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Zeka stade kupiti pod svoju zastavu sve što ne imađaše „nikog svoga do boga miloga”, što mu je „poginuti kao popiti čašu rakije”.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
preturio, taj zna kako najzad i tuga malakše; legnu njeni talasi po srcu, i umornu površinu dotiče samo još pismo od miloga, kao lastino krilo mirno ogledalo vode. Dan za danom, nedjelja za nedjeljom, pa i mjeseci klize neosjetno.
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
što su zadovoljni s testamentom, a i oni drugi što se spremaju da dignu proces i da ga obore, i na taj način spasu dušu miloga pokojnika od jednog tako teškog greha kao što je nepravedan testamenat. Gospodin-popi opet najuglednije mesto.
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
Boga mi miloga baš nikoga ne krivim; a moja kuća uvak ledina i šator, čas Pasuljište, čas Golo Brdo, čas Parcanski Visovi, čas Vrapče
Radičević, Branko - PESME
“ On se stazi vrnu. „Stazo vita, nes' me Preko oni gora, Pa sretna odnes' me Sred miloga dvora. Nes' me dragu mome Da više ne tuži, Da suzno za mnome Lica svog ne ruži.“ (1843, 21. nov.
“ Pa polete pred miloga, A on klonu s konja svoga — Ao jada iznenada! Glava njemu razbijena, Ruka desna salomljena, Kroz zavoje krvca lopi,
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
U tom Ero dođe na ćupriju, pa naćera konje preko ćuprije, a njega stane pomaganja: — Jaog mene do boga miloga, što ću sad? A Turčin, kad to čuje, brže bolje ustavi volove pa strči k njemu: — Šta je, more Ero šta je?
A Turčin, kad to čuje, brže bolje ustavi volove pa strči k njemu: — Šta je, more Ero šta je? — Og mene do boga miloga! Eto odoše mi konji, a ja ostadoh za vodom. — Ajde, more, i ti za konjima.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
a dobro mudra: U gospoda Boga umoljena, a u gospode udvorena: na divanu božijem štimana i pribrana: ko sretnoga i bogu miloga junaka.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
“ U tom Ero dođe na ćupriju, pa naćera konje preko ćuprije, a njega stane pomaganja: „Jaog mene do Boga miloga! Što ću sad?“ A Turčin, kad to čuje, brže bolje ustavi volove, pa strči k njemu: „Šta je more Ero? Šta je?
“ A Turčin, kad to čuje, brže bolje ustavi volove, pa strči k njemu: „Šta je more Ero? Šta je?“ — „Od mene do Boga miloga! eto odoše mi konji, a ja ostado za vodom.“ — „Ajde more i ti za konjma.“ — „Ne smijem, gospodaru!
“ U tom Ero dođe na ćupriju, pa naćera konje preko ćuprije, a njega stane pomaganja: „Jaog mene do Boga miloga! Što ću sad?“ A Turčin, kad to čuje, brže bolje ustavi volove, pa strči k njemu: „Šta je more Ero? Šta je?
“ A Turčin, kad to čuje, brže bolje ustavi volove, pa strči k njemu: „Šta je more Ero? Šta je?“ — „Og mene do Boga miloga! eto odoše mi konji, a ja ostadoh za vodom.“ — „Ajde more i ti za konjma.“ — „Ne smijem, gospodaru!
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
ni više, Tad mi srce kao cvet miriše; Kad pogledam milu Srbadiju, Tad se dižem više zvezda sviju, Više zvezda, do Boga miloga; Pa ga molim, a rad Srpstva svoga, Da ga čuva, vesela mu majka, Srpstvo j' meni majka i babajka! J.
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Dajte mi cenovnik vaših knjiga, pa da pokušamo!“ „Kako kažete? - Cenovnik! Ta, za Boga miloga, knjige nisu roba koja se prodaje na krčmu i po težini kao žito i brašno.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
— Sa elektrikom? Je l’ sa onom Teslinom? — Pa jes’, sa Teslinom. — Pa dobro, pa kako su, pa pričaj zaboga miloga, Iko? — Kako, kako su? Pa na palijama, brate, izvukli je iz temelja, pa preneli: znaš kako se to radi, kako ne razumeš?
Ilija Vasić iz rata, pa iako se iz njega vratio kao prava sablast, ostao je onaj isti stari Bakuć Ulija, pun vedroga, miloga i uvek nasmejanoga izraza.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
se prikovale za tu lepotu, koju prosta seoska duša ne razume, ali je tako oseća i ljubi, da ne poznaje veće naslade od miloga joj zavičaja...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Utom Ero dođe na ćupriju, pa naćera konje preko ćuprije, a njega stane pomaganja: — Jaog mene do boga miloga! Što ću sad? A Turčin, kad to čuje, brže-bolje ustavi volove, pa strči k njemu: — Šta je, more, Ero? Šta je?
A Turčin, kad to čuje, brže-bolje ustavi volove, pa strči k njemu: — Šta je, more, Ero? Šta je? — Og mene do boga miloga! Eto odoše mi konji, a ja ostadoh za vodom. — Hajde, more, i ti za konjma.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Čok jaša padiša!“ Meni bi nešto žao. — Šjetio si se, more biti, one pjesme: „Jao meni do Boga miloga đe pogubi' od sebe boljega?“ — Jesam se, vala, baš te pjesne šjetio! — potvrdi Simeun. — Ali se zagazilo.
Ćipiko, Ivo - Pauci
— Dakle, čitali ste? Za boga miloga, jeste vidjeli što Mađari rade od naše braće, jadnih Slovaka?... I to vam je viteški narod!
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
“ On se stazi vrnu. „Stazo vita nes' me Preko oni gora, Pa sretna odnes'me Sred miloga dvora. Nes' me dragu mome Da više ne tuži, Da suzno za mnome Lica svog ne ruži.“ . 21. nov.
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
Užičanin, saznavši da mora ponavljati treći razred, ovako zacvilio: Lele mene odsad pa doveka Đe pogibo', za boga miloga, Ni u boju niti na megdanu, Nit' od puške, niti ljuta noža, Već od ruke profesora Luke, Sa prokleta latinska jezika!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Kad to začu srpski car Stjepane, udari se rukom po koljenu: „Jao mene do boga miloga! dotle li se zulum oglasio od sestrića od Vojinovića!
Čestita bi njega učinio“. Al' se nitko naći ne mogaše. Car s' udari rukom po koljenu: „Jao mene do boga miloga! Sad da su mi dva sestrića moja, dva sestrića, dva Vojinovića, sad bi oni na majdan izišli“.
Car s' udari rukom po kolenu: „Jaoj mene do boga miloga! Nadmudrismo i nadjunačismo, pak nam osta cura na sramotu!“ Kad to začu Miloš Vojinović, on otide caru čestitome: „Je
Tad govori krale Vukašine: „Avaj meni do boga miloga! Nuto kurve mlade Vidosave! Kad izdade ovakog junaka, koga danas u svijetu nema, to li mene sjutra izdat neće!
Kad su bili kraljevu šatoru, reče tade Vukašine kralje: ,,Blago mene do boga miloga! Eto mene moga sina Marka: On će kazat na mene je carstvo, Od oca će ostanuti sinu“.
Kad to začu careva đevojka, cvili jadna kako ljuta guja: „Jaoh mene do boga miloga! Za koga sam lice odgajila? Da ga ljubi crni Arapine!“ U to doba i noć omrknula.
“ Kad to viđe Kraljeviću Marko, proli suze niz bijelo lice: „Jaoh mene do boga miloga, đe pogubih od sebe boljega!“ Pa on Musi odsiječe glavu i baci je Šarcu u zobnicu, odnese je bijelu Stambolu.
Kad to čuo Tanak Osman-aga, udari se rukom po koljenu, nova čoha na kolenu puče: „Jao njemu do boga miloga! Ja je čekam četiri godine, pa mi danas ode za drugoga! Bojičiću, bogom pobratime, da si brže na vašu Cetinju!
Kad pogleda Janković Stojane po družini i tamo i amo, udari se rukom po kolenu: „Jao njemu do boga miloga! Nema nama druga najboljega, nema nama od Senja Tadije! Bogme nam je Tade poginuo“.
selu malenome; to ne bila sinja kukavica, već to bio Vučićević Pero, mio babo Perović-Batrića: „Avaj mene do boga miloga, đe mi Batrić brata ne ostavi koji bi ga mogô osvetiti!“ Tješi njega Perović Radule: „Ta ne boj se, moj mio babajko!
Stadoše se ognjem premetati, tj. počeše da pucaju jedni na druge. 61 Uz stih Jao njemu do boga miloga Vuk kaže: „Njemu mjesto mene ili meni kaže pjevač zato kao da se ne bi primijenilo njemu.