Upotreba reči milovanova u književnim delima


Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

I pored tih usamljenih slučajeva, [izuzimajući donekle Jovana Došenovića i Opit Luke Milovanova,] nema primera ranije veze slavonske književnosti sa novostvorenom književnošću pravoslavnih Srba u južnoj Ugarskoj.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

NA KNjIŽICU ZA NOVOLjETNI DAR (str. 109). Štampano u knjizi Luke Milovanova Opit nastavlenja k srbskoj sličnorečnosti i slogomjerju ili prosodii.

Glas istine 1884, 131b, 132a). I Ljub. P. Nenadović zapazio je Luku Milovanova: „Luka Milovanov” — pisao je on Svetislavu Vuloviću — „pokazao je pesnički talenat, ali posle nekoliko lepih pesama

njegov rad Prvi srpski liričari i estetičari, Glas SAN, 60, 241—2), zato što je meću hartijama Milovanova našao jednu pesmicu o siromašnom fratru, smatrao da je ona njegova; pesma je međutim poznata satirična rugalica o

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

U same početke srpskog pesništva za decu ubrajamo pesme Luke Milovanova (1789–1828), pisara, učitelja i pobratima Vuka Karadžića, nastale 1810.

„Iz dositejevskog zahteva, u ravni dečje percepcije, pesma Luke Milovanova proističe odazov – želja da se nešto konkretno učini i sazda po meri i potrebama mališana.

Ljubav prema njima i potreba da im se priušti radost Milovanova je privela pomisli da deci napiše knjižicu pesama“. Glas pesnika se pita koji bi poklon bio najprikladniji za dete

Izrasla iz prevoda i prerada književnih tekstova u 18. veku, najavljena u pesmama Zaharija Orfelina i, zatim, Luke Milovanova početkom 19.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti