Upotreba reči miloštu u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Ko hoće da zna njene draži i njene lepote, taj mora živeti u njoj. Tome ona otvara svoja nedra i daje svoju miloštu... A ko proživi u njoj, taj je lako ne ostavlja, ili, ako je baš mora ostaviti, nikad je ne zaboravlja.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Ali ono, i nehotice, sugeriše pogrešno objašnjenje činjenice da je Ćopić, kasnije, često gubio ljupkost i miloštu, pretvarajući se, malo-pomalo, u popularnog pisca u lošem smislu reči.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Istina, on nije onako nežan i pažljiv prema njoj; ne ume, ili neće da deli miloštu kao drugi ljudi, nego sve nekako onako... ozbiljno, važno...

Rakić, Milan - PESME

O hajdmo, u svetlost, u polja, u cveće, U čednu tišinu uspavane noći, U miloštu tajnu iz zvezda sleće I svečano struji po vedroj samoći!

i čelo, I ja bih brda prešao i reke, I popio bih mnogu gorku čašu, Snoseći mirno udar sudbe preke, Za slatku ljubav i miloštu vašu. No našto Grci? Mir pepelu njinom!

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

O hajd'mo u svetlost, u polja, u cveće, U čednu tišinu uspavane noći, U miloštu tajnu što iz zvezda sleće, I svečano struji po vedroj samoći!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti