Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
imao vrlo veliko i pravo iskustvo, jer je bio lekar-čovek, lekar-dobar čovek, govorio je nekom zajedničkom prijatelju: „Mimiću bi trebalo pomoći. Sinoć, nađem ga, sedi pored detinje postelje — mala ima krajnike — i čita.
U Mimiću se zbog svega toga ponovo ispravilo pridavljeno častoljublje, ujedno i neka neurastenična uzmenirenost: da sad ili nikad t
U Mimiću se sad sasvim jednostrano razbolelo ono emotivno: ispunio se nekim opakim prezrenjem za sve, a u kući je postao nem i gl
Dakle, okani se uzroka, nego dohvati posledicu za vrat, i, ako se igda može, promeni ugao života... Kaži onom Mimiću da beži recimo u Braziliju, daleko od Austrije — smeje se doktor-Milutin.