Upotreba reči mirisu u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

Veče će joj tiho da okupa telo U mirisu ruže i u čistoj rosi; Mesečina mirno da posrebri čelo, I ponoćno inje da prospe po kosi.

na Jonskom moru, na obalama punim sunca, tamnih vrtova i bledih statua, i, kao galeb, okupao se u azuru, svetlosti i mirisu večito zagrejanih voda. Majka ga je često nosila po studenim senkama drveća čije je lišće imalo miris sna.

Afrika

Radostan sam da sam opet u noći, pod zvezdama, daleko od mirisa i vreline tela; dišem širokim prsima, trudim se da u mirisu savane razlikujem miris raznih divljih trava.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Budim je, istina, to leto, bio veseo, posle letnjih kiša, sav u mirisu lipa i bagrenja. Rascijanska varoš, koja je u prošlim ratovima davala carstvu toliku vojsku, plivala je i sad u

Grozdin je uživao u mirisu katrana i prao i sam kočije, pa je izlazio na kapiju, da vidi, kako mu se ćerka vozi do Mitrovice.

Đurđe mu je obećavao da će ga, na naselju, predstaviti Bibikovu. U dvorani, u kojoj se igralo, u zagušljivom mirisu poljskog cveća, a po kojoj su se đenerali, serbski, Horvat, Ševič i Preradovič, sakrivali, od Kostjurina, kao zečevi,

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

šumom vode što je proticala, da je gospoži Dafini došlo da viče, samo da bi prekinula svojim glasom tišinu, koja je, u mirisu i prašini ustajale pšenice i raži, bila zagušljiva.

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

ZA KALUĐERA Za kaluđera dečanskog manastira, kaluđera koji pod raspećem u dimu i u mirisu sveće nagnut nad biblijom o ljubavi samo mesta bira.

i sunca s neba skine, koja razveje oreole sa svetaca i sa vlasti; za političke kombinacije nikle kraj lampeka u mirisu džibre i komine; za brankovinskog takvoga čoveka, a toliko svesnog slobode i nacije da bi mu pozavideo i Perikle.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

I zatvorenih očiju prepoznaću taj grad po mirisu paste za cipele na dlanovima tamnoputih čistača, no pucketanju kestena na ugarcima drvenog uglja, po neuništivom dahu

Sremac, Stevan - PROZA

ali ne da gleda izlazak sunca; kako je azurni svod nebeski hermetički priklopio zemlju, obasutu ružama, pa ne da mirisu ružinom da iščili, nego neka zapaja sve porezplaćajuće i neplaćajuće glave, u selu Trbušnici, gde je Maksim učitelj.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

se i duga, a plijesan brige, one staračke i udovičke, već se uvlači u našu staru prostranu drvenjaru, osjetiš je po mirisu. Ima, znači, u kući nekih kutaka koji „ne rade“, neprovjetrenih. Nema ko, nema snage, ne stiže se.

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

MAJKA PINTOROVIĆA: u Alahu? HASANAGINICA: Odjednom mi se odasvud ukazuje. Osećam ga u vodi, u mirisu kadulje, u ukusu badema, u češlju kad se češljam, u maslini, u konju, u crvenom i plavom koncu, kad vezem...

Kostić, Laza - PESME

Pokojniče dragi! senko il' duše! prijane, pobro, Srbine, druže! Il' grobni nizu! il' rajski visu! uveli cvete! odnet mirisu! — Mirisu, da: — ta beše nam lipa, slavujma srpskim u lišću leg, a iz cvetova mirise sipa patničkom svetu bogodan lek.

senko il' duše! prijane, pobro, Srbine, druže! Il' grobni nizu! il' rajski visu! uveli cvete! odnet mirisu! — Mirisu, da: — ta beše nam lipa, slavujma srpskim u lišću leg, a iz cvetova mirise sipa patničkom svetu bogodan lek.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

gledate zvezde kako vrše kolektivno samoubistvo bacajući se naglavačke u ušće Save u Dunav; gledao vas nekako onako, u mirisu tek pokošenog sena, balansirao po najopasnijim ogradama Kalemegdana nad ponorom od dva i po kilometra, a posle vas

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

Ustale su pčele, podiglo se cveće, Sa dalekih gora povetarac leće; U mirisu cveća, u bisernoj rosi On vam svako zdravlje i veselje nosi.

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

DROBAC: To ti je runolist. SOFIJA: Kako ih poznaješ i razlikuješ po mraku? DROBAC: Pa po mirisu! SOFIJA: Ne miriše svaki. DROBAC: Čini ti se. A i vidno je, vidiš kolika je mjesečina!

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Ja sam te svoje zemljake znao, dotle, samo sa školskog raspusta, u cveću bagrenja i mirisu jorgovana. Sad sam ih upoznao i na latrinama, čučeći – na latrinama u koje su bili, iz higijenskih razloga, namešteni

Čašu kapijama, u nedelju, kad zvona zvone i dolaze žene, seljanke. Mirisu rublja ženskog i belog kruha, iz kojeg ćarlija bogatstvo banatskog žita i smeha Banaćana, koji je tvrđi od kamena.

Ko piše u slobodnom stihu, glup je ili lopov. U mirisu Pariza najlepše što sam osetio jeste: bezgranična ljubav i bezbrižnost. Kako su ovde vesele borbe!

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

nema svagdašnjega imena, što momka nagoni da djevojku pita: „O djevojko dušo moja, čim mirišu njedra tvoja“, jer tome mirisu nema slična među cvijećem.

Sveti Sava - SABRANA DELA

živom Bogu i njegovom slavom ukrasiv se, raspaliv se, blaženi, ognjem Duha, kal slasti omiv postade kandilo u mirisu miomirisa Gospodu blagoprijatno, bogonosni Simeone!

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Umesto grbavice, pred njim je stajala lepotica. U ruci joj je bila ruža. Ona je prinese licu i začudi se njenom mirisu, pa je pruži susedu da pomiriše. — Gle vraga! — jeknu Đavolak. — Gde mu nestade rep?

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

na Jonskom Moru, na obalama punim sunca, tamnih vrtova, i bledih statua, i, kao galeb, okupao se u azuru, svetlosti, i mirisu večito zagrejanih voda. Majka ga je često nosila po studenim senkama nekog drveća čije je lišće mirisalo mirisom sna.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

I o njenom ličnom mirisu, o onom specijalnom vonju starih učiteljica klavira po provinciji, za koji je Ivan tvrdio da bi ga zavezanih očiju

Petković, Vladislav Dis - PESME

se peo, uzdizao gore, Mislio sam da si na najvećem visu, I da pleteš vence, donosiš bokore, Da si sva u cveću i samom mirisu. Ali ta je slika prevučena prahom, I stoji k'o spomen minulih obmana: Ja joj katkad priđem sa tugom i strahom.

Njina sreća ležala je u tom Što još ništa poželele nisu, Što življahu sa svakim minutom, K'o cvet večit u svome mirisu. Jedne noći, pri plavom sutonu, Smrt naiđe i raširi krila Nad tom zemljom, i opet utonu U predele nepoznatih vila.

U suncu, noći, u šuštanju grana, U nebu, zori, mirisu i cveću, U onom nizu prirodinih tkanja, Što trepte etrom, što se stalno kreću Putem promena — ostaće da žive, I posle

Petrović, Rastko - AFRIKA

Radostan sam da sam opet u noći, pod zvezdama, daleko od mirisa i vreline tela; dišem širokim prsima, trudim se da u mirisu savane razlikujem miris raznih divljih trava.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

XLІV Kad prvo sunce Kroz goru sine, Na rosi vidiš Gde dršće svet; Cvetak se prene, A po mirisu Poznaš da dršće U duši cvet.

Pesmo moja, zakiti se cvetom, Pesmo moja zamiriši svetom; Još sva srca ohladnila nisu, — Poznaće te, pesmo, po mirisu! Poznaće te, da si čedo milja, Da ti ljubav majka i dadilja. Da si rada pevati o slasti, Razumeće, što ne umeš kasti.

Nastasijević, Momčilo - PESME

XIII A bludu pod prozorom, tik tu, vrta se malo začeprljalo. Vonji na miris, mirisu na vonj. I zamirišu li, biljko, truleži dah to je iz tebe, na stabljiku na list. XIV I to pa to, i sve to.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Kraj mene nema nikoga. Spušta se sumrak. Čujem glasove monaha okupljenih, valjda, negde na sredini dvorišta. Prema mirisu dima koji dopire kroz badžu na zidu ćelije, znam da su naložili vatru pred crkvom i to me uopšte ne čudi.

Sad će glasnik prominuti mimo njega, noseći poruku. Oseća Dadara u mirisu te poruke svoju gospodaricu Jelenu, vlastelinku, gospu visokog roda i vidi kako i ona miriše na isti način kao one

Glavinja psina za njima, njuška tajnu poruku, a u mirisu te poruke greh, preljuba, zlosrećna sudba njegovog omatorelog gospodara, u stopama kopita vrančevih vonj znoja muškog i

Ja bih možda i ostao tako nepomičan još neko vreme, ali mahovina (znam da je ona po mirisu) mi žulji lice i draška nozdrve na kijanje. Ustanem, protegnem se i otvorim oči. Vidim: nisam se uzalud peo.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Čudimo se tada, kako onaj naš nađe baš kujnu, koju mi nigde na prolazu ne videsmo. — Sigurno po mirisu — reče Luka. Čujemo zvuk nekog zvona...

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Kroz samu srčiku Cveta prođe jeza: sam! Sam sred pustinje. Sam pod okrutnim okom sunca! Sam! U mirisu Cveta oseti se strah od smrti, ali ponos u njemu bio je jači od straha. Cvet se prkosno uspravi i reče Kapljici neka ide.

— nastavljala je da gleda svoj lik u vodi, a devojke su odlazile u polja radujući se mirisu visoke letnje trave, smejale se i pevale. Zatim su jedna za drugom postajale neveste, pa mlade majke.

— osmehnu se Varalica u sebi: u kartanju je on kod svoje kuće, poznaje kartu s leđa, po mirisu joj vrednost zna. — Počinji! — razvali orlušina kljun, a Varalica se nasmeja. — Ne smej se, no igraj! I, poče igra!

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Ne zaboravljaj se Boga, koji te hrani i oda zla brani. Poznaje se u kome sudu vino ima po kucanju i po mirisu. Napasti će ti siromaštvo kano zao putnik. Svakad se uče, a nikad se ne urazumljaju.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

jer Doka je uvek umela nekako lako i vešto da namiriše gde je dobro društvo, bilo po kakvom mirisu od pržene kafe, ili po zvuku od cvrčanja na tavici, bilo naposletku po papučama i nanulama poređanim ispred nekih

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti