Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Ne poljubih Hristove noge, ni ih s mirizmom pomazah, a moja su se bezakonja preumnožila više negoli koliko mi je vlasi na mojoj glavi.
Jošte svrh toga rumenilom, belilom i s mirizmom mažući se i svoje obrve crnilom navlačeći, smećući sa sebe božije, sa zaboravkom svoga od Boga stvorenja, naličje, na
A potom, za malo dobi čusmo i videsmo ih gde leže u grobovi. Sad na glasu, slavni, hubavo nakićeni, s mirizmom namazati, a počas žuti, bledi i mrtvi se skoro posmrdili, grozljivi da se ni prikučiti od zla zadaha njima ne može...
Lepa je i slatkozgledna gradina obgrađena i puna sa svakim povrćem i mnogocvetna s mirizmom krasno rascvetana. Ama to je sve za malo dobi i prohodno je: uzima ga zima i suši se, pak posle isto jedno đubre i