Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Evo slabe i malene iskre među sunca plamteće svjetove što bogatstvom lučah besmrtnijeh potapaju prostor i mirove! Da, iskra je svjetlost porodila, okean su kaplje sastavile; sveti tvorac veličestvom sjaje u iskrama kako u
Ah, ti tajno, Bogu tek izvjesna - sastav ove presilne mašine koja kreće bezbrojne mirove! Pet nebesah nepodvižnih pređem sljedujući zračici ideje, beskonečno vidim ovdje carstvo veličestva, postojanstva
- besprestano tvoj um presvijetli tvoritelnom blista poezijom, žertva ti se blagodarenija na sve sjajne sažiže mirove u čistoti lučah ognjenijeh; al' za tvoje silno popečenje i za tvoju nježnost otečesku malene su žertve tvorenijah.
Zažega sam ja plamene bure u predjele noći i haosa, te mi bude sunca i mirove od sna hladna i prevječitoga. Tamo svjetlost užasne pobjede nad nijemim carstvom održava, rasprostranja svijetle
što besmrtno tvoje tvorenije voobrazit svojim umom može), nasijata kola sa suncima; svako sunce predvodi mirove kolika si kome obredio, a mir svaki svoju sferu ima.
mene silom prestol ugrabiti, prekinuti mirodržni lanac pod mojijem privezani tronom, sve u mrake utopit mirove.
Ne zna da je lanac mirodržni svemoguće slovo stvoritelja, koje prostor puni mirovima, a mirove sretnim angelima!“ IV Dan k večeru bješe već nagnuo u cvijetne nebesne ravnine, dva vjenčana slavom polkovoca
Veličinu prvijeh nebesah iznenada rok užasni stiže: nekakva ti pogubna sudbina uskoleba prostor i mirove, i bure se strašne razgrmješe u prošloga okeana njedra; mirogubni stresi začestiše.
Djejatelni vlastitelj nebesni iz haosa zdrobljenih nebesah poče male stvarati mirove, slabima ih punit žiteljima, kako će mu sve pokorno biti.