Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Trgovci su bili razmestili svoje tezge u kvadratu kuća, arkada, kapija, pa su čekali da se jutarnja misa svrši i da oni počnu. Opštinski zvonar, sa zvoncem u ruci, hodao je po pijaci, među tezgama trgovaca, kao paun.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— U onoj, sinko, u kojoj se misa ne služi. 2 Pitali seljani popa: — Zašto nam, popo, što ne propovedaš? — Ne smem krivo od boga, ni pravo od kadije.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Bile su već i tri mise. Ja mislim da sad četvrtu divani tvoj stric... — Kako to? Zar se može divaniti misa u poaranoj crkvi?
Poslije toga bila je velika misa, na kojoj zađakoniše Mačka. Bakonja je samo istrčao iz kujine da vidi taj obred, pa se opet vratio.
— veli Tetka duvajući... — Dobro je, dobro! Ima sami veliki misâ dosad blizu stotinu (tj. plaćenih velikih misa). A pomisli, teke je deset uri! Još će puka doći! — E, bože pomozi i sveti Frane! — prihvati Brne.
— Došâ je jedan seljak iz daleka, čak iz ti strana ispod Velebita. Bogat čovik. Možeš zamisliti zapisuje dvadeset misa! Daklenka kaže: „Nisam se još ispovidija, ali želim da se ispovidim!“ „Pa ajde, brate!
Najposlije smjesti konja, pak ode u crkvu i sta do vrata. Misa bješe pri svršetku. Po klupama bilo je njekoliko postarijih gospođa.
što je Bakonja vidio putujući čitav dan do mora: njihovi razgovori na putu, prvi utisak grada na nj, prijem kod biskupa, misa u sabornoj crkvi, gdje je služio sam biskup, i obred đakonstva.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
I žene se povratiše iz crkve. Marko sede sa njima pored vrela; odmara se i čeka da počne velika misa, jer tek posle službe nastaje veselje...
Zazvoni drugi i treći put, i započe sveta misa. Marko pred crkvom drži Božicu čvrsto za ruku i sluša pevače koji u pesmi objašnjavaju život svetoga Roka čudotvorca, a
Bojić, Milutin - PESME
VI Bol me i tuga naučiše veri U praznom hramu, uz šum kiparisa Čuo sam odjek sahranjenih misa I čuo Boga koji ljubav prašta.
Ćipiko, Ivo - Pauci
U čas crkva bješe puna čeljadi, kao šipak zrnja. Načičkala se glava do glave. Ivo popođe i pogleda unutra. Misa započe. Čeljad križaše se i poklekoše, a on se nanovo povrati na ulicu. Tumaraše dalje selom.
Napokon, nekoliko ženskih ubrzaše iz crkve— znak da je misa pri kraju. Domalo navrije i druga čeljad, razilazeći se svojim kućama. Iziđe i župnik, a uto zaslavi i podne.
„Ča će nam pinezi?” govorahu. „Lako se iz ruk' omiču, a organ će ostat zauvik! ...“ Kad se je misa dovršila, Ivo bijaše među prvima što iziđoše iz crkve. Zaustavi se časom u hladu.
— diže žena glavu i govoraše k'o sobom. . — Onda pusti neka rade ča ih je volja!... Dosta je sveta misa... A znaš ča ću ti reć: neće ga zvoni odvest' u rajsku slavu!.... — Ča govoriš ti, Jure?
I dosta mi je u tuzi misa 'na naša lipa mista i u svoj tuzi nikako da ih zaboravim, ni da ih se odrečem. Mučim se kako ću čakod zaštedit', pa da