Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
ipak, bila naprosto to, da je, sasvim nezavisno od svojih grijeha, na pučini naglo obolio od zapleta crijeva — mal del miserere, kako se kod nas govorilo — i umro, pa su ga lijepo zašili u kožnatu vreću, kao što je red i običaj, — i predali ga
(I taj mal del miserere je jedna od riječi koje su onda u mojoj nutrini odjekivale, a i danas odjekuju, golemim mitskim odjekom.
Po jednoj od onih čudnih djetinjih kontaminacija, još mi je i sada nerazdvojivo s njim vezan Miserere iz Trubadura, te ne mogu ni dan danas da se sjetim jednoga a da smjesta ne iskrsne i ono drugo: kad god i ma gdje
ni dan danas da se sjetim jednoga a da smjesta ne iskrsne i ono drugo: kad god i ma gdje slušao zvuke tog melodramskog Miserere, zvuče mi kao opijelo nad mojim mrtvim ocem zašivenim u kožnatu vreću nad kojom se zaklapaju sutonski vali oceana.