Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
kad poša namiri po našem računu tako pedeset i pet godina, počne nešto uditi, svako jutro povraća, a poslije nekoliko mjeseca i noge joj počeše otjecati. Ne može više ni hljeba da zamijesi. „Hoće — veli — duša na nos da mi iskoči!
Gluvić stidljivo iziđe naprijed: — Da prostiš ti, popo, i vi, braćo, vi svi znate da se moja domaćica prije dva mjeseca pobabila. Dajte meni dijete i Ikoniju, dok je ono još za sise! Paziću ga kao svoje!
Kad joj se navršila godina i devet mjeseca, a pop, u dogovoru sa selom, dozida uz kuću još jednu sobu i uze dijete s Ikonijom sebi.
Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
ČETVRTA GLAVA Neobična krčma bez trećeg magarca — Lovljenje mjeseca. Džabe, baci me u rijeku! Ko je krčmar, a ko čiča Trišo, to zna samo mačak — Nestanak džaka Jureći drumom, čiča Trišo
Tek što je čiča zakoračio na prvu granu, on se razdera: — Šta je ovo, pobratime? Eno još jednog mjeseca, viri iz rijeke! — A ja opet vidim jedan kako gleda kroz prozor moje krčme!
— A ja opet vidim jedan kako gleda kroz prozor moje krčme! — povika krčmar gledajući u prozorskom staklu sliku mjeseca. — Brže unutra da nam ne popije rakiju! Zagrijani starci trkom upadoše u krčmu, ali tamo od mjeseca ni traga.
— Brže unutra da nam ne popije rakiju! Zagrijani starci trkom upadoše u krčmu, ali tamo od mjeseca ni traga. Pojuriše onda na rijeku, koja je tekla pored samog dvorišta, ali kako je mjesec bio već zašao za novi
Kruškotres Kukuruzović pogleda u okrnjen mjesec i urliknu: — Ajaoj, gotovo je, pojeli su već pola mjeseca! Bježim! Onako nespretan i truntav, on trkom pojuri prema planini, ali kako se bio isuviše zahuktao, zaustavi se tek
Mačak Tošo ukraden je ispred moje krčme one noći kad smo ja i čiča Trišo vidjeli tri mjeseca: jedan na nebu, drugi u rijeci i treći u prozoru. Evo, slušaj što kaže naš Oglas i proglas!
Oko ponoći, dobro podnapiti, čiča Trišo i krčmar Vinko riješili su da se popnu na nebo i da vide zašto to nema mjeseca. Popeli su se do pola mlinskog krova i odozgo se otisnuli u rijeku, dobro se okupali i opet nastavili da piju.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
„Kad to dvoje uzme u ruku, neka se okrene spram mjeseca i reče tri puta: ’o mjeseče! tako ti tvoje mladine, ti putuješ po cijelome svijetu, pa u tvome putu viđaš i moga
Matavulj, Simo - USKOK
— Protekoše gotovo dva mjeseca otkad bokeljski glavari otidoše u Rusiju, a o njima nikakva glasa, kad, njekako o Usjekovanju, stiže carski ruski glasnik
— A ko te je liječio? — pita Rako. — Oni. U vojnoj bolnici, u Beču. Kad ozdravih, zatvoriše me u tamnicu. Deset mjeseca čekao sam suđenje, pa me osudiše na smrt, da budem puškarav pred pukom vojske. — Pa ti oprostiše život? — Da.
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
i biti uvek spreman da povlađuje željama: Znao je on i koliko je nebo daleko od zemlje, i odakle se može dohvatiti do mjeseca, i kuda teče voda. Sve je znao čestiti starac, i sve na svijetu bilo je onako kako je duši dobro.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Crnogorac k svemogućemu Bogu, naročito u pesmama Vjerni sin noći pjeva pohvalu mislima, Oda suncu, spjevati noću bez mjeseca, Noć skuplja vijeka, u Misli (1844), visoko religioznog i panteističkog nadahnuća, otkriva se budući pesnik Luče
Milićević, Vuk - Bespuće
Doktor dođe tek oko podne. Stari odleža u postelji neka četiri mjeseca i pridiže se, omršavio, posijedio, mrkiji i nesnosniji nego što je bio, zamišljen i ćutljiv, odgovarajući ljutito i
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Šijem tako čitav dan tamo-amo, a kad me suton opkoli i pritjera kući, evo ti opet nove napasti — mjeseca. Ispluta on iza rijetka drveća na brijegu, blještav, nadomak ruke, tajanstven i nijem, zlatopera riba.
Sporo napredujemo uz mračan zašaptan brijeg. Nad nama razgoreno nebo najavljuje blizinu najtajanstvenijeg putnika, mjeseca. Ha, tu su grablje, samo ga zamačimo i povučemo, evo ga začas u krilu.
— Daj ti njega samo, druže komandiru. Moga Jovana, onoga što sad radi u Zemunu, kod „Elipa“, ja sam tri mjeseca svojom rukom pѝtao dok mu je mater bolovala.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
DVIJE LjENŠTINE Ležale su dvije ljenštine ispod jedne kruške, na kojoj su viđeli ciglu jednu krušku. Tri su mjeseca ležale pogađući se koji će se od njih dva popeti na krušku, da onu krušku ubere, dok jedva nađu za pravo da pođe oni
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
“ Mjeseca noge junačke nose, ne sluša bakin razgovor, već bježi ravno do gorske kose, tamo se sakri za zelen bor. Kroz granje
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
A očima bistraše, Jelo le, dobra devojko! 5. Falila se zvijezda Danica: “Oženiću sjajnoga mjeseca, Isprosiću munju od oblaka, Okumiću Boga jedinoga, Djeveriću i Petra i Pavla, Starog svata svetoga Jovana,
“ Što se fali zvijezda danica. Što se fali, to joj i Bog dao: Oženila sjajnoga mjeseca, Okumila Boga jedinoga, Odjeveri i Petra, i Pavla, Starog svata svetoga Jovana, Vojevodu svetoga Nikolu, Kočijaša
IVANjSKE PESME 43. Paslo konja mlado momče, Paslo konja spram mjeseca; Prepade se od mjeseca I zabježe za goricu. Al’ za gorom oganj gori, Oko ognja kolo igra, U tom kolu djevojčica.
IVANjSKE PESME 43. Paslo konja mlado momče, Paslo konja spram mjeseca; Prepade se od mjeseca I zabježe za goricu. Al’ za gorom oganj gori, Oko ognja kolo igra, U tom kolu djevojčica.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
— Aa! — Ha, ha, ha... stadoše se kikotati svi. — Vala, brate moj, da one dođu da im ja komendiram vođe dva, tri mjeseca, da im dam u šake vile i motiku, pa, brate moj, ako bi im to poslije trebalo, nek me posijeku đe sam najtanji...
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
mojoj mladosti iz mindera u zoru hitao na tvoj potok bistri i čudesni, nad kojijem ogleduješ lice ljepše sunca, zore i mjeseca.
Tuži mlada, za srce ujeda, oči gòrê živje od plamena, čelo joj je lepše od mjeseca, — i ja plačem kâ malo dijete. Blago Andrij' đe je poginuo — divne li ga oči oplakaše, divna li ga usta ožališe ...
pritisnula, pred oltarom plakaše kanđelo, na gusle se strune pokidale, sakrile se vile u peštere — bojahu se sunca i mjeseca; bjehu muška prsa ohladnjela, a u njima umrla svoboda, kâ kad zrake umru na planinu kad utone sunce u pučinu.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ „Hej grehote. Osta li bar djece od sinova?“ „Osta muško dijete od starijega: našlo se tri mjeseca po smrti očevoj. Glejte serdara. Velike li derte na srcu nosi!“ Primorci odoše svojim putem.
S Milunom je živjela ni punu godinu, a tri mjeseca po njegovoj pogibiji, obradova stare i sestru bezbratnicu, muškijem čedom, jedinom uzdanicom gotovo istražene kuće.
Srećom sad su zakoni bolji, fala da je onome velikanu, što je rastresao stari, gnjili svijet. Ona će do nekoliko mjeseca postati punoljetna, a Pavle će je uzeti pod svoj krov, kao tvoju vjerenicu.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Reći će Mićun: Braćo, sramota mi se faliti, ama je poznato svemu selu da sam noću bez mjeseca pošao sam u tazbinu; kako mi se bio ispeo čir na nosu, i dok je sam puknuo i zarastao, nijesam jauknuo; kako jednom
Oni poslaše njihova kneza, a mi mojega pokojnoga djeda, bilo mu je, kažu, devedeset i jedna godina, tri mjeseca, dvije nedjelje i jedan dan.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Vrijeme prenumeracije trajaće do svršetka mjeseca Junija. Iz Srbije opet će najbolje biti da se imena od prenumeranta pošalju u Biograd G.
sve stranputicama nekijem, kalauzeći otkupljenik a mladić sustopice za njim, dok tako dođu u nekaku goru, kojoj vrh do mjeseca doticaše, a listovi joj zlatni bjehu a stabla srebrna, a usred nje viđaše se veliki plam i dim od ognja.
“ A ona reče ocu: „Odgovori mu: ako mi ne donese tri prstena jedan od zvijezda, drugi od mjeseca a treći od sunca, ja ga ne ću.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
I tako, malo-pomalo, za dva mjeseca, iščeze nadanje da će se išta od pokradenijeh stvari moći povratiti. A i odziv na cirkular bješe vrlo slab.
Nebo je bilo vedro bez mjeseca. Tetka i Srdar se zgledaše, a Brne izbulji oči u njih. Do trena opet proletje plamen u protivnom pravcu, ali se jasno
Tako je njekad bivalo, a sad? Sad, nakon deset mjeseca, poslije prvoga, prisnog, zanosnog sastanka, Bakonja, kao god što se iz puke navike brijao svakoga drugog jutra, tako
— Tako! — reče Brne sjedajući s nategom. Bješe dosta posijedio i izmijenio se za tijeh deset mjeseca. Obrazi mu splasli, podvoljak se spusti više no prije, na šiji mu se koža nabrala, te se činjaše kao da su mu šklopci
Da ispričamo ukratko kako je fra-Brne proživio tijeh deset mjeseca otkad ga Pjevalica istjera iz sobe. Prvo što treba spomenuti to je da je priložio crkvi pedeset talijera, a ne
Mačak odavno nije dolazio na predavanje, jedino je išao ka fra-Brni, dokle je on primao. Već su tri mjeseca otkad svakoga dana nestrpljivo očekuje poziv da otide da se zafratri, te već i ne izlazi iz stričeve sobe, osim u crkvu
Sve što bješe Bakonja doživio za ta dva dana, bješe mu zaliha za četiri mjeseca mrtvila koje zatijem nastade. Stricu je bivalo svakoga dana gore, te se malo i odmicao od njega, a i koliko je mogao da
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Kad stubove u visinu popnu koliko je s zemlje do mjeseca, onda ti se u pravilne duge sviju sferom neba blaženoga, na četiri nebesne granice u vozdušni okean padaju.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Svakog mjeseca stizale su mu nove sveske jedne biblioteke koja je izdavala romane iz života smuggler-a i bootleger-a i lovaca na
” Pa zaključih: „ba, vidjet ćemo”! Okrenuo sam se na desni bok i zaspao. Tri mjeseca kasnije sve je to već bilo daleko iza mene. Opet sam odšvrljao.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
— Imade veli jedan, ima tri-četiri mjeseca došao, pa ga aščija uzeo za sevap, a on sada naučio zanat, pa je prvi do aščibaše. — A znaš li gdje noćiva?
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
— Vidiš, — javi se stari, ne dižući izgubljenih očiju s poda i prebacivši sa čela još gustu kosu, — vidiš, na prvi od mjeseca treba da iselim iz ovoga budžaka... — Pa što? — prekide ga žena.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Pisao mu je neki dan da bude na oprezu sa gazdom. Do nekoliko dana vratiće se iz vojništva gdje ga je za dva mjeseca uzelo. Što će on reći, hoće li mu biti žao što je zemlje kupio za skupi novac?
— Pusti kraju, majko... ne brini se... Znam ja šta je grad... bio sam dva mjeseca soldat.. . —Ne mari, sine, majčin savjet nije nigda na odmet... —govori Smiljana svojim suvim, tihim glasom.
Zakreta iz ulice u ulicu, sjećajući se mjesta gdje je zastajkavao i hodao dok je dva mjeseca vojnikom bio. Hodajući nađe se najednom u jednoj tijesnoj, prljavoj ulici; sjeti se da tu nastavaju „grješnice”, kako
Htjede da se povrati, ali radomilost da ih po danu vidi prevlada, i krene dalje. Bio je kroz ono dva mjeseca, u društvu, tri puta ovdje, u ovoj ulici.
A suton već je pao; sjajan bistar suton puna mjeseca što s neba grije i sjaji se kao zimnje sunce... i sjene po odgojku postaše zagasitije i tajanstvenije.
novine, trgovačka i privatna pisma i zamašitiji omot djetinjega „Zabavnika”, što ih gazda iz dobrote davaše svakoga mjeseca mjesnome učitelju da ih porazdijeli školskoj siromašnoj deci.
U tome zateče ga školski raspust. Rastanak ne bijaše mu težak. Ostavljaše je siguran da će se za dva mjeseca vratiti i da će u ovom velikom gradu opet kod nje naći utočišta.
Odlučiše se na rastanku ostaviti majci od novaca samo toliko da se može proći za tri—četiri mjeseca. Nagodiše se i s glavarom zbog isplate duga i kamata u dva obroka, tako da kuća i prevraće ostanu majci — neka ima
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Veseli se, Pocerac-Milošu! dugo ti se ime spominjalo, dokle teklo sunca i mjeseca! Očigledno, ovi likovi imaju mnogo zajedničkog sa junacima iz srednjih i starijih vremena.
Tvoja sablja sjekla na mejdanu! Nada te se ne našlo junaka! Ime ti se svuda spominjalo, dok je sunca i dok je mjeseca!“ Što su rekli, tako mu se steklo.
je Mrljavčević Gojko; junaku se srce ražalilo, žao mu je ljube vijernice, žao mu je čeda u kol'jevci, đe ostade od mjeseca dana; pa od lica suze prosipaše.
Tvoja sablja sjekla na majdanu! Nada te se ne našlo junaka! Ime ti se svuda spominjalo, dok je sunca i dok je mjeseca!“ Što su rekli, tako mu se steklo.
Tako drža tri mjeseca dana. Ni tu nije golema zuluma; Arap uzja tanku bedeviju, naćera je kroz Stambol bijeli, dođe pravo pod careve
Sjede Marko tri mjeseca dana, dok je život malo povratio; pita care Kraljevića Marka: „Možeš li se veće pouzdati? Dosadi mi ljuta sirotinja sve
duboka potoka, na visoku brdu goletnome; ta znaće se njino razbojište dok je Cera i Vidojevice i na nebu sunca i mjeseca, đe Nedići jesu poginuli u subotu na Svetog Lazara pred Ristovo pred Cvjetonosije.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Izgubljen u zelenu šumskome moru, ispod nebeskog okeana, on je bio zapažen samo od strane izlizanog tanjušnog jutarnjeg mjeseca, koji s čuljenjem naheri glavu i poče da sriče čudnovat natpis: „Ništa nema da te brine, od ovoga pacov gine!