Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Više se nije dalo razlučiti s koje strane stoji pravi život, a s koje mjesečeva varka. Izmiješale se skitnice, lopovi i sveci, baš onako kako će najljepše biti za mene, a valjda i za mog djeda,
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Sunčeva majka u dvoru prede, vreteno sjajno u ruci pjeva, unuka traži u zore blijede srdita baka Mjesečeva; niti je sluša, niti je pita, čitave noći po nebu skita. U šumi ovoj, u čarobnoj, imade čuda neviđen broj.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
kiše poče da vedri, a kad dođoše u uvalu, nađoše je još zanjihanu: oko rata joj buči more, no nema one prvašnje sile, a mjesečeva svijetla zelenkasta pruga iz otvorene pučine igra na valovima i dopire sve do na žalo. —Počekajmo još!
More je još uskolebano, premda je vjetar pao, pa lađa grabi i ljulja se na valovima, a mjesečeva svjetlost poigrava po pučini i, u odmacima, zahvaća veslačeve glave.
Dugo mileći po utišanoj pučini, plove uokolo, i u obilaženju oko školjića prolazi kratka ljetnja noć. Mjesečeva svjetlost blijedi i zvijezde trnu: neopazice iza svijetle noći javlja se dan.
— Fala bogu, proći ću se i bez duhana! „Svaka noć čini spati!” — smrsi kao za se, i, prislonivši se uza zid dokle mjesečeva svjetlost dopiraše, izuje se, hita u kraj obuću i kapu, zatvori vrata i, onako u mraku, zavali se na krevet.
Ćipiko, Ivo - Pauci
A vatra se gasi i goveda mrtvo polegla: čuje se kako preživlju, a s vrata jare vreba mjesečeva svjetlost... Rade se uneke trže, veli Maši: —Kasno je! Žena uprti torbu i iziđe. Rade je isprati do puta.
ZA KRUHOM I Spustila se noć. Blijeda mjesečeva svjetlost kosimice razasiplje se i leluja po morskoj pučini; čini se k'o da se s nje neprestance u vazduh dižu blijedi