Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Opet ćemo mi ovamo doći, ima kad. Nogu pred nogu, naniže, po mjesečini! Kako je drag i pun svaki korak povratka. I kako sve više raste, primiče se i u samom srcu razgara djedova neumorna
Što duži život, i sindžir dulji, i još sve teži, zemlji te vuče. Nejasan pri mjesečini, sluša ga brat Rade pažljivo i, ne trepćući, razumije čovjeka. Zar i sam nije vezan uz tešku crnu zemljicu?
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Okolo njega, kroz veo fini, igraju vile na mjesečini. Kad goru oblak pokrije noćni i klanac teška osvoji tmina, dolaze kradom divovi moćni, biju u vrata staroga mlina.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Puca mu srce kao kobili za suvačom. Raduju mu se kô kokoši lisu. Siguran kao vrbov klin. Sija se kao tiganj na mjesečini. Slažu se kao rogovi u vreći. Sretan je kao kokot kad se namjeri na bobovo zrno. Stoji kao u rešetu voda.
2 Đevojka običavala uoči neđelje na mjesečini presti, pak ju uoči mlade neđelje privukao mjesec u sebe, te eno je sad sjedi u mjesecu i prede.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
li još na svome mjestu u parku poprsje latiniste s izgriženim nosom, da li se za onim prizemnim prozorom još njiše u mjesečini velika vodena glava.
Tihi glin-glin starinske kutije s menuetom. Ona leluja tanane djetinje snove kao žetvu na mjesečini. Odiše diskretnim mirisom lavendule iz komode u kojoj se čuva bakina krinolina.
Ipak, kupio sam novine i pošao dalje. Prošao sam ulicom gdje je nekad za prozorom plutala u mjesečini djevojačka vodena glava. Prošao sam i mimo kuće gdje je stanovao moj negdašnji učitelj violine.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
neman na moru, kose hridine nadigle se nad pučinu, a ispod njih more je tamnije boje; izbočite stijene svijetle se u mjesečini, a gudure su u tami; vrh mu je sur, oduvijek go, samo što između procijepa sa oštroga stijenja raste gdjekoji žbun,
Paron Zorzi pomnjivo, uklanjajući se da ne zagazi u vodu, požuri kući. Na savijutku u ulicu, pri mjesečini upozna Moraču i javi joj se: — Faljen Isus! Žena ne odgovori, već kao vjetar pobježe ispred njega. „Šta joj je?
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Krovovi, obrasli mahovinom, jedva se raspoznaju, prema mjesečini, od zelenih šljivika kroz koje strše. Samo se gdje-gdje bjelaska nov krov.