Ćipiko, Ivo - Pauci
Sada je već blizu. Upire očima i raspoznaje: na ivici puta kleči, s prislonjenom glavom na punoj mješini, zgrbljen čovjek, kao da se pred oltarom moli; glava mu pokrivena kabanicom, a njeni skuti natrpani saleđenim snijegom.
Pošto se rasprava dovrši, svjedoci opet se razdijeliše i posjedoše na ledinu. Prinesoše torbe k mješini i, zalažući se, toče vino iz mješine u bukaru i iz nje piju. A blagi jesenji dan ugodio.