Milićević, Vuk - Bespuće
A živa svježa pruga Une ispresavijala se kao sjajna zmija preko polja, izgubljena pokatkad između brežuljaka, zaustavljana mlinovima, rušeći se šumnim i zapjenušanim slapovima koji prskaju i šire hladnoću oko sebe, gubi se u klance kroz koje se
Ćipiko, Ivo - Pauci
snijega, a obasjano blijedom snježanom svjetlošću, — ali nije mogao da uguši vječiti šum rijeke, ni žamor slapa nad mlinovima, što se odozdo odjelito čuje i jednoliko u ušima bruji. Rade čeka.
Mnogi mišljahu da gazda kuću gradi za školu i učitelja, i, eto, prevariše se i ovoga puta. Skrene ka mlinovima. U po puta upita se: „Što ću tamo? “ Ali ipak ide, gonjen besvjesno nekom neodoljivom radoznalošću.