Upotreba reči mlitave u književnim delima


Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Njegova poezija, koja je u lirici tako laka, gotovo krilata, ovde je troma i razvučena mahom u mlitave deseterce, bez pokreta, bez boje i života.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Iz kukuruza iznose mrtvoga vojnika. Ruke leša još su mlitave, glava zabačena unazad, a oko usana sveže masnice krvi. — Kuda ga nosite? — zapita neko.

Dvojica poslednjih izneše lagano Rajka. Ali njegova glava i ruke bile su mlitave, očni kapci nepomični, a usta široko otvorena. Bio je još mlak.

Glava u jednoga prepolovljena, i krv se izmešala sa zemljom, a na mesto glave vidi se samo bezoblična masa. Ruke su još mlitave. U drugoga je iz usta i nosa tekao mlaz krvi, ostavljajući trag po kome su gazili vojnici.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Prizivam jednog mrtvaca da bih mu pokazao da sam nepokretniji od njega. Ležim ovde na postelji, mlitave ruke sam opustio kraj sebe, oklembešenu glavu u jastuk uronio, ništa na meni se ne pokreće osim što mi se grudi jedva

kojih si se satirao, bdijući kraj njih danju i noću, zalivajući ih svojim gorkim čorbuljacima, peljajući po rukama njihove mlitave udove, trljajući njihove usahle grudi, osluškujući sa strepnjom slabašne, nečujne otkucaje njihovih srca?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti