Teodosije - ŽITIJA
zahvaljivaše Bogu kao David, i reče: „Uzveličaću te, Gospode, jer si me podržao i nisi uzveselio neprijatelje moje mnome, jer umalo da se ne okliznuše noge moje, umalo da se ne omakoše stopala moja.
Radičević, Branko - PESME
Nes' me dragu mome Da više ne tuži, Da suzno za mnome Lica svog ne ruži.“ (1843, 21. nov.) NOĆ PA NOĆ Lep je zore osmejak, Lep je dana ogrejak, Večeri je lepa
Dragog eto iz tog boja Na konjicu ognjanome, Biće skoro preda mnome, Da je donde gotova Suđenica njegova.“ Tako moma pesmu doče, Sunce jarko plamtit poče Da deklicu krasnu zgleda,
Ona dođe — ja zboriti tedo, Ali čuda de baš ne umedo, Ona prođe — ja tedo za njome, Al' s' ne mače noga poda mnome, Srce vrelo bi tad pod oblake — Ao noge, de bijaste lake!
snaga, A od mome nigde baš ni traga, Crna nojca svuda navalila, Goru, dolu u crno zavila, Tama za mnom, tama preda mnome, Al' najveća u srdašcu mome.
Zvezda jasna do zvezdice sjaše, Tio nebo, tija i planina, Tija reka, tija i dolina, Tio svuda, svuda preda mnome, Samo da je i u srcu mome!
pustila, Glednu tamo, zaboravi sanka, No seti se jučeranja danka, Seti s' čuda, a seti se mome, Cela ona beše preda mnome: Vedro čelo, i ti lice belo, Čarno oko, i ti, vito telo, Zlato, sunce, da l' ćeš biti moje?
Dan i noć ja mislim samo na nju, Nojca ide — moma preda mnome, Zar ću samo u snu biti s njome, Nikad neću, nikad, Bože, danju?
Vedro nebo onde nada mnome, Brdo travno ovde poda mnome, Okoline oko mene mile, Da ništa se neste promenile! Ja tu stojim, oko duše moje
Vedro nebo onde nada mnome, Brdo travno ovde poda mnome, Okoline oko mene mile, Da ništa se neste promenile! Ja tu stojim, oko duše moje Slatki časi umiljato s roje, Oko
mogaše me jednom Rukom svojom zadržati lednom, Ta kad ono u Vodi neuka Dovatila ta samrtna muka, Kad se voda nada mnome sklopi, Oj Dunavo, ti me ne utopi, Ti me diže, privati obala, Zato tebi do nebesa fala, Reko onda pa ću i
se meneka Kao bela da zorica zori, Tice poju, gore stoji jeka, A kraj mene potočić žubori; Ja se šetam, družina sa mnome, Mi idemo Stražilovu tome, Pod nogama ona rosna trava, A sa strane brda mirisava, A ovde se potok pošalio Pa nam
Zlaćano sunašce gle već planu, Beli danak zemljici ogranu — Srce moje, ti se bez pokoja. VII Nada mnome lisni drva svodi, dugačko im se već oteže sena; Nado moja, valjda nisi pena, Koja čezne, teke što se rodi.
Kostić, Laza - PESME
” „Šta? Delila? — Tako li se zove vila što je srce sinu mome — zar sa mnome podelila?” „Da, Delila!” Odazva se vitez mladi, te se rukom po junačku čelu gladi, sklopljenih se maša veđa kao da se
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
bio prsten a noću lep momak, pa je govorio: — Kad dođe vreme da me uzmu od tebe, ne daj me nikome u ruke, nego udri mnome o zemlju. Kad se navrše tri godine dana, dođe car ka kćeri svojoj, pak je stane moliti da mu da prsten.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Iz trnjina i ostruga prhne ptica, zasja duga. Nije magla već olovo. Ludi mnome Kupinovo. ČOT U božure senke tonu s perunike u sutonu.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
vreteno: Opred’ meni sto aršina platna, I k otome, što od tog ostane, Opred’ sebi tananu košulju, Te je nosi, mnome se ponosi.“ Kad to čula šećerli djevojka, Otporuči Karanfilu Jovi: “Oj Boga mi, Karanfile Jovo!
statve i brdila, I ostalo, što stanu valjade, I od toga što tebi preteče, Sakuj sebi toke na jeleke, Toke nosi, mnome se ponosi.“ 105. Šta se sija kraj gore zelene? Da l’ je sunce, da l’ je mjesečina?
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
A onda... ...Onda je, početkom 1958, mnome ovladala strasna želja da napišem nešto jednostavno, živo i doživljeno, razumljivo svima i svakom. Svima, dakle, i deci.
Pandurović, Sima - PESME
Te seni igraju se mnome i ja sa njima. Al’ sve to stvara život opao, crn i mrzak. Sve što od svega prošlog u mome duhu ima, To je žalosna
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
bio prsten a noću lep momak, pak joj govorio: „Kad dođe vreme da me uzmu od tebe, ne daj me nikome u ruke, nego udri mnome o zemlju.” Kad se navrše tri godine dana, dođe car ka kćeri svojoj, pak je stane moliti da mu da prsten.
Sveti Sava - SABRANA DELA
HILANDARSKI TIPIK ISPISIVANjE I UKAZ ŽIVOTA U MANASTIRU PRESVETE BOGORODICE NASTAVNICE, PREDANO MNOME GREŠNIM I SMERNIM MONAHOM SAVOM VAMA, U GOSPODU VAZLjUBLjENA ČEDA I BRAĆO Blagoslovi, oče!
Ćosić, Dobrica - KORENI
Čik!'' pa se dugo, dok im ne dosadi, krste, cerekaju i bulje u najdužu bradu koju su ikad videli. Drugi mnome objašnjavaju brzo bogaćenje Đorđevo, jer, kažu, ne može se samo trgovinom za nekoliko godina kupiti toliko imanje,
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Da sam cvetak, kao što sam mala, Ja bih srpskom svetu mirisala; Pa bi došle Srpkinjice mile, Mnome bi se lepo okitile, Met'le bi me za te grudi bele A miris bi govorio: Sele, Blago tebi koja imaš majku, Imaš majku,
Ja se šetam, družina sa mnome. Mi idemo Stražilovu tome. Pod nogama ona rosna trava, A sa strane brda mirisava, A ovde se potok pošalio, Pa nam puta
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
S jezom mislim na godine kad je mnome haralo samoljublje i neobuzdano osjećanje sebe. Sad mi se svi „važni”, i „odlučni”, i „presudni” događaji života čine
Neka mnome protječu osjećanja, neka zabljesnu osjeti kao ribice što srebrnasto strugnu vodom pa nestanu. Golo osjećanje bivstvovanja.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Ja ne bježim, a ti, ako baš hoćeš da me ubiješ, a ti me ubij i sijeci, tvoj sam, pa možeš raditi sa mnome što god hoćeš i što ti je volja.
prsten, a noću lep momak, pak joj govorio: — Kad dođe vreme da me uzmu od tebe, ne daj me nikome u ruke, nego udri mnome o zemlju. Kad se navrše tri godine dana, dođe car ka kćeri svojoj, pak je stane moliti da mu da prsten.
Petković, Vladislav Dis - PESME
Senku i s njom mene vodili ste sobom... Silna drskost beše ovladala mnome; Ja sam samo znao biti njenim robom — Da Vas pratim, gledam na domaku svome.
Tesla, Nikola - MOJI IZUMI
Bio sam obuzet razmišljanjem o bolu u životu, smrti, i verskom strahu. Mnome je ovladalo sujeverje i živeo sam u stalnom strahu od zlog duha, od utvara, od divova, ljudoždera i ostalih nečasnih
Bojić, Milutin - PESME
I kad izbledi tvoj osmeh i oči I sve se biće u sen Prošlog stoči I smešna bude suza što se proli I podsmeh mnome prospe dah svevlašća, Čuću, kô šumor nabujalog hrašća, Kucanj tvog mladog srca koje voli.
Nastasijević, Momčilo - PESME
Oh, to je, pokoja nê, van iza rođaja negde i mrenja. Živ premrem tobom, mrtva pregoriš mnome do spasenja. Oh, to je, to. BRATU Oslušni, zapojem, preni tajnom.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Badava. Line mnome neka slast, zagrgolji kladenac, šum njezinih pokreta me odvede ka onim dalekim zaboravljenim večerima kad sam, osećajući
Vidim po njima da su nezadovoljni mnome, smatraju da nisam revnostan i da moj greh zaslužuje oštriju kaznu; moje modrice i otekline nisu tako uverljive, čak i
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
Nes' me dragu mome Da više ne tuži, Da suzno za mnome Lica svog ne ruži.“ . 21. nov.) AJDUK BRANKO RADIČEVIĆ Kuća moja čarna gora, A postelja kamen ovi, Moja braća sve od
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
O svemu tome i mnome blagodari se Bog, kad ne mučim, nego ovo propovedam na božiju hvalu, — te tako ono njino pojanje, naše se zdeša!