Upotreba reči mojom u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

— Milisave, šta si ti naumio sa mojom Jelicom? — pitaše starac ozbiljnim glasom. Milisav, iznenađen, ćutaše, a starac je čekao na odgovor; posle se mladić

Obradović, Dositej - BASNE

da ste sami na svetu, no znajte da kad bi oči vaše mogle viditi, vi bi se užasnuli koliko se miliona životni samo s mojom kožom hrane!

Na jedan praznik, ne dajući lekcije, u leto, sedim među crkvom i mojom školicom, pod hrastom u hladu s mojim ljubimim drugom, popom Danilom Moraitskim, i slušam (s izobilno tekućim iz očiju

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

” Sad ja ovo njegovo pismo mojom rukom prepišem i onim stričevim pečatom zapečatim i, aki bi na Vračaru bilo pisato, s datumom avgusta poslednji̓ dana

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

To su Turci od majke odvojili da pod nož i na muke metnu!... A ja se zakleh bogom i ljubavlju mojih roditelja i mojom detinjskom ljubavlju, da ću, dok živim, otimati roblje od Turaka i puštati na slobodu, neka se svojoj majci vrati!

Dučić, Jovan - PESME

I svom strašću prve i poslednje žene, Vladaš mojom dušom, svom i svagda; slična Sudbi, tako i ti, silna, nepomična, Stojiš izmeđ mene i sveg oko mene.

I tako beskrajna, i silna, i kobna, Tečeš mojom krvlju. Žena ili mašta? Ali tvoga daha prepuno je svašta, Svugde si prisutna, svemu istodobna.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

A Ćorđe, kako mama veli, ni manje ni više, nego poče kod drugoga raditi. Šta je sa mnom i s mojom majkom bilo — to je druga stvar!

Nikad se nije šalio; ni s nama decom, ni s majkom, ni s kim drugim. Čudno je živeo s mojom majkom. Nije to da rekneš da je on, ne daj bože, kao što ima ljudi, pa hoće da udari i tako što, nego onako nekako:

— Valjda ja nisam ćorav ni lud; valjda ja znam kad sahat ide i kad ne ide! Moja mati šta će, ućuta. Kuka posle s mojom sestrom: „Ej, teško meni! Daće sve što imamo, pa pod starost da perem tuđe košulje!

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Ako mislite o njima, stojim vam na službi... o njima se valjda tek nećete sa mojom Sidom razgovarati?! — Dobro te niste rekli: s vašom Žužom! — A šta bi vam falilo, samo ako ona... — Oho!

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

Ja bi’ voleo da je što nakraće. Zato ja ću biti slobodan, pa ću do dve nedelje sam sa mojom sopstvenom personom k vama doći, a donde ljubim gospođi mamici desnicu i pozdravljam brata Jocu i frajla-Milku, i

— Neću više ni da znam za nju. A hoćeš li je uzeti? — Neću. Ja do dve nedelje pravim prsten sa mojom milom. — E, kad je tako, i ja se vraćam kući, pa ću drugu tražiti.

Afrika

Mati i deca su jedno jedinstvo, otac je samo večita čežnja da se spoji sa njima. Do šest ujutru pod mojom sobom strahovita larma džeza, kotiljona, šampanjskog napijanja, te zato košmarsko spavanje.

(Izvrsno, gospodine, ti ćeš se oženiti mojom sestrom, a od danas si moj brat (zet).) Tako sam stekao verenicu. Između svih žena, devojaka i devojčica, najružnija,

) Tako sam stekao verenicu. Između svih žena, devojaka i devojčica, najružnija, najmršavija, najbednija, postala je Mojom zaručnicom. Ali svi poznavaoci, i N. i pratioci, rekoše mi da će kroz koju godinu biti sigurno lepotica.

Bude me prvi udari u bubanj. Za igranje ostavljen je veliki prostor opet osvetljen samo mesečinom koja se pojavila i mojom lampom. U igru ulazi ko bilo i vrti se kako zna, pa ipak je to najlepši tam–tam koji sam ikad video.

I U ovoj noći našoj Došao prosio: — Me, hoćeš li biti mojom? — Do ove godine, Do ovog dana, možda, Do ovog časa. — Me, Me, čuješ li, ja te zovem? Moja je reč: Hodi!

— Mogla si biti mojom radošću! O ja ću otići u kuću u kojoj nikoga nema; Ostavi me da umrem, da odvedem svoj bol u zemlju, U grob!

Popović, Jovan Sterija - TVRDICA

“... „Ajde da go pomognimo.“ Na, na, na, koliko? Sto forinta. Doksa si o teos! Treba da tečim pod mojom starostum. Imam 8 O ja nerećan! Slava Bogu! deca... Pi! Što mi reči ono notaroš za neko los?

O, moje lepo Miška, moje lepu Galin! Sad da uzmim štap, da idim da prosim pod mojom starostom. MIŠIĆ: Ne treba tako, kir Janja. S otim škodite svom zdravlju. JANjA: Što vi govorite, gospodar notarius?

JANjA: Uh, uh, uh! Kako je tu slatku reč. Oćim i ja da prođim svet pod mojom starostum. KATICA: Zaboga, papa, šta vam sad pada na pamet! JANjA: Ćuti, škilji!

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Uze oružje, pa nagnuše bežati. A kad psi u Crnoj Bari zalajaše i straža joj doviknu: Ko je? – ona, gazeći vodu sa mojom majkom, kaza: Robinja! Pobegoše Turci ka Užicu! Gut Jawohl? A deda Teodor?

Teodosije - ŽITIJA

suzama celivaše mesto o kome Gospod reče Mojsiju: „Evo mesta kod mene pa stani na kamen, a ja ću te pokriti rukom mojom, i podići ću ruku moju, i tada ćeš me videti s leđa.

Nušić, Branislav - POKOJNIK

MARIĆ (iznenađen): Policija? SPASOJE: Da, i mene ne bi iznenadilo ako se njeni agenti već ovoga trenutka nalaze pred mojom kućom ili možda u dvorištu, čak i tu, pred vratima. MARIĆ: Tako sam opasan?

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Postoje tu razlike, na primer, da se ovo što se desilo večeras desilo pred mojom majkom, ona se ne bi pravila da ne primećuje. Možda bi bila na očevoj strani, ne tvrdim, ali ona bi morala da primeti.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

— zapita gospodar Sofra. — Svi su zdravi, pozdravili te. — A jesi l’ bio sa mojom Sarom? — Jesam, pozdravila te. Pita kad ćeš se vratiti. — Pozdravio sam je, tek sam sad na najboljem putu.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Pokaza im rukom da uđu i reče tiho: „Pojdite i ne budite što uvreždeni slabostjom mojom. Um vaš ne potrebue ot mene prazdnih reči. Otdavajte čest Imperatorki carstvujuščoj.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Uznemirih se: ko se to poigrava sa mnom, i sa mojom opsesijom? Napisah pismo uredniku. Kakav je to način, zašto mi podmećete ono što nisam napisao?

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— Umro? — Baš umro, namrtav, kućo bakina. Dolazim ja iz bježanije, opet me prevukli preko mora, kad pred mojom kućom stoji golema baba, kolik plast, a na njoj Danin kaput. Ajme meni, ja se presjekoh.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Zaprašena brašnom, ulepljena testom, sa zasukanim rukavima, sva srećna, grli se i ljubi s mojom babom, ocem, majkom... — Tugo, tugo... Slatki moji, smrzli ste mi se?

I zaista stari osvetlaše obraz. Majka tečina s Mojom babom i još nekoliko njih starica zapevaše: Adži-Gajka devojku udava.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Onda otpočne najstariji brat govoriti: — Kad sam pošao s mojom braćom po ovom putu, prvu noć kad smo došli konačiti kod jednog jezera u nekoj velikoj pustinji, kad braća moja oba

pa kad ti bude velika nužda i BašČelika nađeš, a ti zapali ovo pero moje, ja ću onda u isto vrijeme da doletim sa svom mojom silom tebi u pomoć. Carević uzme pero te pođe.

— Na ti — veli — to moje pero, pa kad ti bude velika nevolja, a ti iskreši vatru pa ga zapali, a ja ću ti onda doći s mojom silom u pomoć. Onda carević uzme perce pa pođe tražiti BašČelika.

Žali bože za mojijem trima šćerima, za mojijem čizmama, za mojijem zlatnijem konjem, za mojom ženom i za mojom zlatnom strukom. — Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata! — reče Grbo.

Žali bože za mojijem trima šćerima, za mojijem čizmama, za mojijem zlatnijem konjem, za mojom ženom i za mojom zlatnom strukom. — Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata! — reče Grbo.

Žali bože za mojijem trima šćerima, za mojijem čizmama, za mojijem zlatnijem konjem, za mojom zlatnom strukom, za mojom ženom i za mnom samim! — Grbo mu odgovori: — Ej, đavole, đavole!

Žali bože za mojijem trima šćerima, za mojijem čizmama, za mojijem zlatnijem konjem, za mojom zlatnom strukom, za mojom ženom i za mnom samim! — Grbo mu odgovori: — Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata!

Nazovem mu ja: „Pomoz bog!“ A on mi odgovori: „Bog ti pomogao!“ — i da mi vodicu. Kad se vratim natrag, a to mojom nesrećom udarila kiša, pa došlo more i sve proso poplavilo i odnijelo! Sad se ja zabrinem kako ću sići na zemlju!

Pošto zaspim a mojom nesrećom skoči varnica te pregori dlaku, a ja strmoglav na zemlju te propadnem do pojasa. Obrnem se tamo amo ne bih li

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

KUM: Samo da može biti, dao bi ti za nju i polak kuće. MAKSIM: Pa bi se posle kajao. KUM: Samo tri dana da živiš s mojom. MAKSIM: Ama ja sam se s njome razgovarao, ne vidi mi se tako opaka kao moja.

Zlu ženu mogli su i doterati u čuvstvo. NIKOLA: Sreta kaišem. KUM: Da vidim kako bi Sreta s mojom prošo. MAKSIM: Jedna se žena na svetu popravila, pa digle, vidiš, larmu. SOFIJA: Ali muž nijedan.

strašan proces, teško protivnoj partaji, jer vi ste certe razumeli dobro za moje ime; znate da svaki proces mora pod mojom rukom igrati razumete li? Gledajte ovde, sve važna obіecta! jer svaki trči k gospodinu Petriću — razumete li?

Popović, Jovan Sterija - ZLA ŽENA

(Otide.) SULTANA: Uh! (Persidi.) Taki ga zovi da mu jezik mojom rukom iščupam. (Plače.) Bože, bože, zar sam to dočekala da mi se i đubre što ga gazim (lupa nogom) ruga?

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

“ Tako im i treba! Ali ja se nisam povukla, pa ću da vam ispričam šta se sve ispodogađalo s mojom bakutom i njenom rođenom kućom koju je podigao iz svog džepa lično pokojni deda Gavrilo.

Okolo žica, a iznutra nigde ni jedne ženske, sve sami frendovi! Hoću da kažem, bilo mi je mnogo lepše nego sa onom mojom vešticom, na časnu reč.

Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

Da ste samo jedan dan bili u Beču! MARKO: A miluje li on tebe? JELICA: Ja sam njega mojom lepotom tako opčinila kao Sikharda Genoveva. MARKO: Vraška devojko, i s tim tvojim knjigama! 2.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

„Ja sam mačak Ciciban, jurih miše svaki dan; pred prilikom mojom mrkom, bježali su miši trkom i kleli se mojim brkom.

Zadatak pišem, kasno je doba, čuju se prvi pijetli, a dragi tata, strpljiv i budan, nad mojom sveskom svijetli. Prozora bezbroj u tamu sija, blista se čitav grad, a ja ih gledam ponosan silno: i to je tatin

Odjednom noćni prolomi muk vijanje strašno — vuk! „Mojom planinom ko li to hita, da mu zapržim čorbu, smotan će biti ko vruća pita, ode glavom u torbu.

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom, Mutno je nebo svo. Frkće okiso konjic i žurno u selo grabi, I već pred sobom vidim ubogi i stari dom: Na pragu

Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom, Mutno je nebo svo. Sivo sumorno nebo... Sa starih ograda davno Uveli ladolež već je sumorno spustio

3 „Zvao sam te noćas, sedi svešteniče, Jer sodomski greh mi um i dušu mrači, — Čuj, nad mojom glavom crni gavran kliče. Krik njegov užasni moj svršetak znači.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

sigurno je da nikoga nisam precenjivo i da nisam tražio mnogo znajući narodu ograničene moći zar je loše bilo pod mojom upravom Nije zabrljali su moji pomoćnici ja sam davao razloge za optimizam i pokazao sam mnogo dobre volje vidite

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

— Pustite mene napred. Ovde skrenite — i ordonans me uhvati za ruku. Puške zapraštaše, čini mi se, nad mojom glavom. Trgoh se i uvukoh glavu u ramena. Srećom, vojnik je napred te i ne opaža moj strah.

Komandir viknu: — Prva tri topa pod mojom komandom. Četvrti svakoga minuta da pali naizmenično po dva šrapnela i dva razorna s košenjem, na onu neprijateljsku

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

što nisam ja k vama došla... mrzi me pred vašom decom... Hvala vam mnogo, što ste radili s mojom decom... — To mi je dužnost, prekide je Gojko oštro, gledajući u stranu. — Znam... ali opet... Hvala vam i na poseti.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

“ 84. Kad sam bila s majkom mojom, Meni fale ove dvore, Da su dvori samotvori, I u njima zlatni stoli, U stolima paunovi, I po dvoru paunice.

A jaglukom suze utirući Sa mojom se dragom rastajući.“ Al’ govori Jovo kapetane: “I moja je draga na daleku, Al’ kad meni na um padne draga.

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

DROBAC: Ni jedan od njih ništa ne zna. U početku. A sve što na početku nije znao, na kraju zna! BLAGOJE: Ja mojom glavom garantujem da ne zna! DROBAC: Nekom zna, a nekom ne zna! Kako kome! GINA: Kako to misliš: kako kome?

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Šta bi sa njima, nisam pitao. Mesec je ostao nad mojom ravnicom, kao srp. Temišvar, Rijeka, Ilanča, Beograd, sve se to vrtelo u meni kao u kaleidoskopu, a sa njima i tolike

Vozovi ne idu, a sneg pada. Idem, zatim, kolima do Ilanče, drumom nad kojim grakću vrane, ravnicom mojom, koja je sad pusta i nema kraja. U tom zimskom večeru ceo moj dotadanji život čini mi se jedna fantazmagorija.

U daljini se pojavljuje, najzad, park, pun jorgovana leti, i česma, koja večno šumi. Prem mojom kućom, vidim da stoji prava, koščata, jedna stara žena. Koja čeka. To je moja mati.

Kad smo se upoznali, u kući jednog političara, on je iznenađen mojom odbranom Laze Kostića i to je bio početak naših dugih diskusija.

Domaćin mi je doveo lekara, ali sam, od sveće koju su dizali nad mojom glavom, i od prašaka koje su mi sipali u usta, gubio svest. Tek treći dan digao sam glavu i gledao kroz prozor.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

U tim slikama vidim tebe, mila jeseni, iz mladosti moje i blagosiljam one dane, koji su sa dušom mojom sjedinjeni, te neće nikad u zaborav otići...

, pa svečanikom, brate moj, ima dosta i nas seljaka, Elem, sedim ja, brate moj, sa mojom lušom i gledam u šareni svijet...

samo da mi muči decu... Pa još traži da je ostavim i za novu godinu. E, snašo, nisi pogodila! To ne dam. Ja hoću s mojom decom da dočekam novo leto.« »Ha, šta je ovo — deset minuta prošlo, a beogradskog voza nema ?

Monahinja Jefimija - KNJIŽEVNI RADOVI

mojega, niti me gnevom tvojim kazni u dan dolaska tvojega, jer pređe suda tvojega, Gospode, osuđena sam savešću mojom, nijedne nade spasenja nema u meni ako milosrđe tvoje ne pobedi mnoštvo bezakonja mojih.

Rakić, Milan - PESME

Vladaj nad mojom dušom, moćno dete, Sa rascvetanim ružama u kosi, I vlast nek tvoju ništa ne omete, Ni bol, ni plač, ni reč što milost

I sad, kad sine ta starinska Luna I setne zrake prospe mojom sobom, Ja čudno prenem i, ko da si tutna, Sva duša moja zamiriše tobom...

OČAJNA PESMA Upij se u mene zagrljajem jednim, Ko groznica tajna struji mojom krvi, Krepko stegni moje telo, nek se smrvi, I daj mi poljupce za kojima žednim. Kao Hermes stari i s njim Afrodita.

Upij se u meni zagrljajem jednim, Ko groznica tajna struji mojom krvi, Krepko stegni moje telo, nek se smrvi, I daj mi poljupce za kojima žednim...

Pandurović, Sima - PESME

O, u te dane da mi se preneti U nepoznate, egzotične kraje, Predeo dalek, gde će me uzeti Priroda dobra s dušom mojom, da je, K’o dobra majka, uteši, uljulja U setnoj pesmi moga zavičaja, Tamo, daleko od zarazna mulja Života našeg,

I dok ćute zvezde, staze, ruže, Ja ih žalim, oplakujem, volim; Iskidane melodije kruže Mojom dušom naivno i bono. A časovi struje monotono. Tužbe vetra u granama golim Sa zvucima mog srca se druže.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Sinoć sam ti kazao moju konačnu odluku i potvrdio je mojom časnom riječi. Zar bi je danas porekao, pa da bi i imao kakijeh razloga za to, koje ne bjeh predvidio?

Adolf zinu i izbulji oči. „Da, moj prijatelju, ako se oženiš sa mojom dobrom Elvirom, ti dobri i plemeniti čovječe!“ Adolf ga jednako gledaše u čudu.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Tako mi se ognjište mojom krvlju ne ugasilo! Tako mi se pleme ne zatrlo! Tako mi se psi mesa ne najeli, a ja pasjega!

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

Nazovem mu ja: Pomoz' Bog! A on mi odgovori: Bog ti pomogao; i da mi vodicu. Kad se vratim natrag, a to mojom nesrećom udarila kiša, pa došlo more i svu proju poplavilo i odnijelo! Sad se ja zabrinem, kako ću sići na zemlju!

Pošto zaspim, a mojom nesrećom skoči varnica, te pregori dlaku, a ja strmoglav na zemlju, te propadnem | do pojasa. Obrnem se tamo, amo, ne

Svinja reče: „Ja ću provaliti koš, i ukrašću sjeme; i ja ću mojom surlom uzorati.“ Međed reče: „Ja ću posijati.“ A lisica reče: „Ja ću mojim repom podrljati.“ Uzoraše, posijaše.

Nazovem mu ja: Pomoz' Bog! A on mi odgovori: Bog ti pomogao; i da mi vodicu. Kad se vratim natrag, a to mojom nesrećom udarila kiša, pa došlo more i sve proso poplavilo i odnijelo! Sad se ja zabrinem kako ću sići na zemlju!

Pošto zaspim a mojom nesrećom skoči varnica te pregori dlaku, a ja strmoglav na | zemlju te propadnem do pojasa. Obrnem se tamo amo ne bih

Onda otpočne najstariji brat govoriti: „Kad sam pošao s mojom | braćom po ovom putu, prvu noć kad smo došli konačiti kod jednog jezera u nekoj velikoj pustinji, kad braća moja oba

kad ti bude velika nužda i Baš-Čelika nađeš, a ti zapali ovo pero moje, ja ću onda u isto vrijeme da doletim sa svom mojom silom tebi u pomoć.“ Carević uzme pero te pođe.

„Na ti“ veli „to moje pero, pa kad ti bude velika nevolja, a ti iskreši vatru pa ga zapali, a ja ću ti onda doći s mojom silom u pomoć.“ Onda carević uzme perce pa pođe tražiti Baš-Čelika.

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

Fala milom gospodu Bogu! Gde mi je tašna? To ga je sam Bog mlatno mojom rukom, da ga obeleži! Šta je sad? Zašto ćutite? IKONIJA: Zato što, vidiš, ni to ništa ne pomaže!

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Eto ti srećom, iliti mojom nesrećom, (kako će se nama[h] viditi), čujem jedanput da je Grkom došao jedan daskal da im uči decu.

Dajte, deco, piti!” Pak se onda okrene k gospođi doma, govoreći: „Kako ja vidim, ja sam vas s mojom besedom u neveselje doveo; ne zamerite mi, nije to moje namerenije bilo.

Koliko sam obladan bio mojom budalastom svetinjom; no, ovde natura preduzme sve svoje pravice i silu, satre pod noge i u ništa obrati sva moja

se u detinjstvu svom igrala, mladost provodila i s roditeljem mojim venčala; u koje svake godine na Đurđevdan s braćom mojom, s milom Julom i sa mnom dolazila, roditelje svoje na nji[h]ovo krsno ime, svetog Georgija, posetiti: „Ostaj mi zbogom,

Nek čuje, velim, pak ako ima srce človečesko, nek me ne žali, i nek nad mojom bednom mladostiju ne uzdahne ako može! U žitiju prepodobno|ga Pajsija stoji napisano da je Hristos sišao s neba i

Veruj mi, moj sinko, kad god čujem mladoga Rajića da besedi, uzdišem za mojom mladošću i da imam kakvu vlast, sve bi[h] ove naše manastire u škole i u učilišta preobratio.

U ovom vidim i poznajem takovo lepo plana raspoloženije, kojega ne samo ja sam s detinjskom mojom pameću, nego i otac moj i ded da su mi s[a] svojim sovetom pomogli, ne bi[h] mogao tako izmisliti, raspoložiti i

Da se on (sačuvaj bože) nije oženio i mene s mojom slatkom roditeljnicom da nije začeo, mene ne bi na svetu bilo, niti bi mi milion sveti[h] otaca pomogao.

Pravo je, dakle, da i na me red dođe da i ja vas sestrom, materom i Minervom mojom milostivejšom i blagodatnejšom zovem i naričem i kako takovu da vas slavim i propovedam!

Ćosić, Dobrica - KORENI

Iznad njega je nova i najveća kuća u Prerovu. Nad posteljom mojom Simkina je i Đorđeva soba. Malo desno, soba za Vukašina. Onoga što se čeka, a ne dolazi.

Celog veka, ti, psino, skitaš po vašarima, čaršijama, po belom svetu dane i noći ostavljaš. Sigurno si trpeo za mojom snagom i mislio na mene.

U decu! Zakuni se!“ Aćim je udario pesnicom po kolenu. Đorđe jeknu. Otac mu se sveti... Otac se sladi mojom nesrećom, šapuće u mokru dasku stola.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

I svom strašću prve i poslednje žene, Vladaš mojom dušom, svom i svagda; - slična Sudbi, tako i ti, silna, nepomična, Stojiš izmeđ' mene i sveg oko mene; Dok iz suhe

Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom; Mutno je nebo svo. Frkće okis'o konjic i žurno u selo grabi, I već pred sobom vidi ubog i stari dom.

Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom; Mutno je nebo svo. V. Ilić CI Sivo, sumorno nebo. Sa starih ograda davno Uveli ladolež već je sumorno

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

Udar ovi prvi i najsjajni njihovo je razdrobio carstvo. Pob'jeđene mojom krunom sjajnom, sakriše se u guste gomile u prostore mrtvijeh bezdanah; tamo svoje mrtve i plačevne satvaraju sa

Popa, Vasko - KORA

VEDRINA POZNANSTVO Ne zavodi me modri svode Ne igram Ti si svod žednih nepaca Nad mojom glavom Trako prostranstva Ne obavijaj mi se oko nogu Ne zanosi me Ti si budan jezik Sedmokraki jezik Pod mojim

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Arhimedes se zbuni. „Ne, to sada nije mogućno“. „Onda idući put!“ reče Euristenes. „Do jeseni evo me s mojom lađom opet ovde“. „Veruj, ne mogu da ti obećam“. „Ali tvoji prijatelji te željno očekuju.

Donja od tih polukugala imala je slavinu i bila njome vezana sa mojom vazdušnom crpkom. Kad sam se bio uverio da je sve u redu, pritisnuh šakom gornju polukuglu na donju i naredih da se

Ona liči grudi snega koja, stavljena u kotrljanje, postaje sve deblja i veća. Slično se dogodilo i sa mojom današnjom posetom.

Faradej koji je pažljivo slušao moju priču, poče da se smeje. „Isto tako bilo je sa mnom i sa mojom matematikom, samo sa tom razlikom što sam se u vode te nauke usudio samo donde gde mi je ona stizala do iznad pete.

Ali pratim sa velikim interesom i zadovoljstvom sve značajnije radove, objavljene u vezi sa mojom teorijom. U tom pogledu Nemačka stoji na prvom mestu, naročito značajnim radovima Hekelovim koji je u svojoj „Opštoj

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

IV Uvijek kad na paviljonu preko puta otvore ili zatvore jedan prozor, mojom sobom preleti miš. I taj me miš podsjeti na jednu svjetlosnu igru iz detinjstva.

” Tišina. Mojom sobom opet je preletio svjetlosni miš – neko je na paviljonu sučelice otvorio ili zatvorio prozorsko krilo.

Vidi! A ja sam stratio pola vijeka strepeći nad mojom dosljednošću!) I još nešto. Čini mi se da sam oduvijek osjećao (a kasnije i sasvim svjesno mislio) da se dvije

Za prvi mah, to će biti dovoljno. A kasnije, valjda će već nešto naići! U razgovoru s mojom bolničarkom pokušao sam da lukavo doznam da li je u mjestu još živa uspomena na mog nekadašnjeg učitelja violine.

očima i pred svim što bi me zadivilo, življe privuklo moju pažnju ili pobudilo moje razmišljanje, stalno je uporedo s mojom vlastitom reakcijom nicalo u meni pitanje: Kako bi on to primio? Kako bi na to on reagirao?

Kako bi na to on reagirao? I kad bih došao do zaključka da bi njegova reakcija bila istovjetna s mojom, otuda sam bivao sigurniji i u mome vlastitom uvjerenju, osjećajući ga jače svojim.

I govorim sam sebi: „Stari, sve je to dobijeno, sve je to dobijeno!...“ Upitao sam bolničarku što je s mojom violinom.

Često čujem tapkanje njegovih malih koračića po hodniku. Tapka za mojom bolničarkom kao kozle koje je izgubilo mater. Čujem ga, a ne vidim ga. I imam dojam kao da sam slijepac ja.

Ima časova kad protek vremena doživljujem kao grdne kvantume sabijene prostornosti što protječu nad mojom glavom; tako hučno, da im oćutim vjetar na licu.

Izvadio sam iz džepa čistu maramicu, koju mi je, zajedno s ostalom mojom skromnom opremom, uredila i brižno izglačala dobra moja bolničarka.

Možda bih mojom ranjavošću uspio da pomalo omekšam one odveć grube oblike u kojima vitalnost provaljuje iz te nesretne zanemarene dece...

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

valjada neću ni ja do veka ovako. — Ja šta ćeš, posle onih mrtvih i ranjenih glava? — Ni jednoga nisam mojom rukom dirnuo. — To znam ja, ali ne zna zakon. — Pa šta ću sad ?...

Mene čuvaju moji seljani, njega njegovi — odgovori Đurica. — Vala, meni je pravo, kako hoće pobratim. S mojom puškom siguran sam na svakom mestu — reče Radovan. — Ne valja tako. Bolje idite zajedno.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Onda otpočne najstariji brat govoriti: — Kad sam pošao s mojom braćom po ovom putu, prvu noć kad smo došli konačiti kod jednog jezera u nekoj velikoj pustinji, kad braća moja oba

kad ti bude velika nužda i Baš—Čelika nađeš, a ti zapali ovo pero moje, ja ćy onda u isto vrijeme da doletim sa svom mojom silom tebi u pomoć. Carević uzme pero te pođe.

— Na ti — veli — to moje pero, pa kad ti bude velika nevolja, a ti iskreši vatru pa ga zapali, a ja ćy ti onda doći s mojom silom u pomoć. Onda carević uzme perce, pa pođe tražiti BašČelika.

To mi se eto jako dopalo;, zato će ćaća da ti kaže sve. Ti znaš da je pred mojom kućom bio veliki trs, sa koga sam, bogac, dobivao svake godine po sedam akova vina, a eto, neku noć, bog ga satro,

— Ha, ovako ću! — reče. — Ja ću skočiti na konja i očas skinuti zlatnu ormu, pa bjež̓! Dok se sluge probude, ja ću s mojom lijom i s konjem već biti daleko. Što mislio, to učinio.

Onda reče kralj: — Grbo li, Grbo! Žali bože za mojijem trima šćer̓ma za mojijem zlatnijem konjem, za mojom ženom i za mojom zlatnom strukom. — Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata! — odgovori Grbo.

Onda reče kralj: — Grbo li, Grbo! Žali bože za mojijem trima šćer̓ma za mojijem zlatnijem konjem, za mojom ženom i za mojom zlatnom strukom. — Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata! — odgovori Grbo.

Žali bože za mojijem trima šćer̓ma, za mojijem čizmama, za mojijem zlatnijem konjem, za mojom zlatnom strukom, za mojom ženom i za mnom samim! Grbo mu odgovori: — Ej, đavole, đavole!

Žali bože za mojijem trima šćer̓ma, za mojijem čizmama, za mojijem zlatnijem konjem, za mojom zlatnom strukom, za mojom ženom i za mnom samim! Grbo mu odgovori: — Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh tri sta dukata!

Nazovem mu ja: „Pomoz̓ bog!“ A on mi odgovori: „Bog ti pomogao!“ i da mi vodicu. Kad se vratim natrag, a to mojom nesrećom udarila kiša, pa došlo more i sve proso poplavilo i odnijelo! Sad se ja zabrinem kako ću sići na zemlju.

Pošto zaspim, a mojom nesrećom skoči varnica te pregori dlaku, a ja strmoglav na zemlju te propadnem do pojasa. Obrnem se tamo-amo ne bih li

Petković, Vladislav Dis - PESME

DUŠE PROLOG TAMNICA To je onaj život, gde sam pao i ja S nevinih daljina, sa očima zvezda I sa suzom mojom što nesvesno sija I žali, k'o tica oborena gnezda.

I tu zemlju danas poznao sam i ja Sa nevinim srcem, al' bez mojih zvezda, I sa suzom mojom, što mi i sad sija I žali k'o tica oborena gnezda. I tu zemlju danas poznao sam i ja.

Ja znam jednu pesmu, i nju danas slušam. I ta pesma nosi meni nove dane, Mada su k'o juče i sad stari zraci, Dok nad mojom glavom isti su oblaci. I ta pesma nosi meni nove dane.

Volim te srcem što još zna da bije Propašću mojom, mojim grobom, mada Za mene nema svetlosti ni sada, I oko moje dan više ne pije. Nada mnom ljubav nema više vlasti.

Umire vetar ravnodušne smrti Tamnicom zvezda, mojom kućom mraka; Umire nemar, što je znao strti Mesta molitve, suza i oblaka; Crnom dolinom, gde su bili vrti, Umire tama,

K'o sumrak zemljom, k'o mirom lepota, Duh opet ide onim starim putom, U hlad mog groba, u raku života, S crninom mojom. I ustaje ćutom Opelo moje i zemlja s ćivota, Što je sve veći sa svakim minutom. Vidi se moj grob...

Nekako preneh svoj život nag I nadu na zoru da opet svane. Nad mojom zemljom nadvi se žalosna vrba, A tuđina mene primi sa slobodom Srba.

Nema očiju za dubok mrak. Ne peva tica s umrlih grana. Dobro mi je danas tu, pod tuđim nebom, Al' mi srce trune za mojom kolebom. Što je najcrnje za ovaj mah, To je što nemam ni malo moći.

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

Ubrzo sam shvatio da sam iskoristio sve one koje su bile pod mojom kontrolom; “prave” slike su bile potrošene, pošto sam video malo od sveta samo predmete u svome domu i neposrednoj

Ta sezona kupanja bila je pokvarena mojom lakoumnošću ali ubrzo sam zaboravio tu lekciju i samo dve godine kasnije sam zapao u još goru nepriliku.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Odgovorio sam im na mnoga pitanja u vezi sa mojom primedbom da je Linkoln američki Kraljević Marko. Prepričao sam delove nekoliko pesama o Kraljeviću Marku koje sam čuo

Zato se nisam usuđivao da pominjem kako je malo to što mi roditelji šalju za izdržavanje, pa se tako mojom krivicom nismo obraćali prijateljima u Pančevu za njihovu dodatnu pomoć, koju su bili obećali.

– “Tražim ga gotovo nedelju dana, a duže ga ne mogu tražiti, jer vidim da i moje teške farmerske cipele popuštaju pred mojom svakodnevnom borbom sa usijanim asfaltom Filadelfije.” Dan kasnije našao sam se u Saut St. Meri u južnom Merilendu.

Pokoleban takvim mojim shvatanjima i mojom odbranom američke demokratije, on reče da će se naša uloga promeniti; od učitelja on će postati moj učenik.

Tokom 1879. postupno se preorijentisao na srpsku stranu i ja ću biti dovoljno smeo da kažem da je to bilo mojom zaslugom.

Opisaću ih hronološkim redom, ali samo toliko koliko imaju veze sa mojom glavnom pričom. Jedan od niza izvora inspiracija na Univerzitetu u Berlinu bilo je društvo za fiziku koje se

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Bilo što bilo. Bog će oprostiti. Bio je zulum, nijesi mogao da se izvučeš od Turaka... — A, ne. Dragom mojom volom sam se poturčio. Čuješ li, dragom volom!...

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Poslednju želju ko da zakrati? E kad baš išteš — ja ću ti dati. VII Štuka sa renom, Ja sa mojom ženom. Kroz nos me dere... Suzno je gledam, Al’ za to ipak Drugom je ne dam.

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

SARA: O, manite frajlicu, ona je jošt zelena. FEMA: Sluta je ona, a ne zelena; žao mi je što se i nazvala mojom,... ali neka... šta su se gospodin filozof sklonili?

EVICA: Šta je tebi, Vaso, ti kanda nisi pri sebi? VASILIJE: I nisam, vere mi; ja sam na nebu, u raju, s tobom, mojom milom, bademskom, alvenskom Evicom. EVICA: Ja te ne razumem ništa. Šta ti se dogodilo? VASILIJE: Jošt pitaš?

Miljković, Branko - PESME

Nestajem bdijem postajem glas i vreme Cvet veći od noći prazni talas bez uspomene Zvezde koje se nad glavom mojom pale Kojima zamenih vid i ime svoga pravca Lađo puna zaborava i vetra bez pramca Nekoga sveta teške sene pale.

Crno jedro mog vetra plovidbo oslepljena Mojoj oholosti more do kolena Nad mojom glavom opasnost simetrije Svetova poređanih umom u privid.

Sve što imam to su naše reči nad vodama što slute tajni splet tokova kad otkrije vrh bol u meni gde kleči pred mojom srži što sanja bezbolni cvet.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Mati i deca su jedno jedinstvo, otac je samo večita čežnja da se spoji sa njima. Do šest ujutru pod mojom sobom strahovita larma džeza, kotiljona, šampanjskog napijanja, te zato košmarsko spavanje.

(Izvrsno, gospodine, ti ćeš se oženiti mojom sestrom, a od danas si moj brat (zet).) Tako sam stekao verenicu. Između svih žena, devojaka i devojčica, najružnija,

) Tako sam stekao verenicu. Između svih žena, devojaka i devojčica, najružnija, najmršavija, najbednija, postala je Mojom zaručnicom. Ali svi poznavaoci, i N. i pratioci, rekoše mi da će kroz koju godinu biti sigurno lepotica.

Bude me prvi udari u bubanj. Za igranje ostavljen je veliki prostor opet osvetljen samo mesečinom koja se pojavila i mojom lampom. U igru ulazi ko bilo i vrti se kako zna, pa ipak je to najlepši tam–tam koji sam ikad video.

I U ovoj noći našoj Došao prosio: — Me, hoćeš li biti mojom? — Do ove godine, Do ovog dana, možda, Do ovog časa. — Me, Me, čuješ li, ja te zovem? Moja je reč: Hodi!

— Mogla si biti mojom radošću! O ja ću otići u kuću u kojoj nikoga nema; Ostavi me da umrem, da odvedem svoj bol u zemlju, U grob!

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

HASAN: Al’ on je ište! GLAVAŠ: S mojom će glavom i nju dobiti, A donde ne!... HASAN: Glavašu! Ako u tebe vrede saveti, Ja bih, kô čovek, nešto rekao.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

kutija, stakala, dva grdna revolvera i jednom krasnom puškom od šest metaka, na formu revolvera, a do oca prote ja sa mojom arhivom.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Dočarali si ptice Da lete po cveću, Slavuji da se s mojom Pesmom nadmeću. V Oj devojko, željo živa, Što si tako žalostiva? „Ja sam snila malo prije Da u tebi srca nije!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

A neki beličasti oblačak mi pred očima. Zatim postade crven... spušta se sve više, već je nad mojom glavom, i taman zastor pokri mi oči. Vlajko uzdahnu i zaćuta...

— naređivao je Kosta. — Čoveče, došao sam da na miru posedim. Ostavi, molim te. Što izazivaš vatru? — Ti si pod mojom moćnom zaštitom. Ni dlaka ne sme da ti „fali“.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Oružija sva moja vrag moj zatupio, pero svoje sa mojom sabljom zaoštrio: u krv moju umače, na me zlobu piše, čada moja nogami gazeć, zlobom diše.

zapad, polunoć bojali se mene, slavne, hrabre Serbije, bivše togda jedne; a sad sjedim žalosna, u ropstvu tužeći, i za mojom hrabrostju pregorko plačući. Pomrači se i vid moj, ruki oslabili, zgubila sam i snagu, sasvim me satrli.

Ako bude ugodnica, naših strana vila, Da joj predjel dare nosi od svih svojih sila; Ako l' bude, srećom mojom, podgorska pastirka, Te dolazi da se kupa i tu cv'jeće birka: O, ja ću ju umiliti s okladom u pjelu, — Zla ne može

V'jenac plete, ubira se, ili se k snu sprema, Sve uz pripjev dal'ko nečij, straha blizu nema. Neka zaspi s pjesnom mojom, dosta za krat prvi, Ovako ću zadjeti joj mreža mojih vrvi; Te daj danas, te daj sutra, — serce mi se nada, Neće proći

Oni isti ptični glasi umilni S kojima se svaki srećan veseli Nisu već za mene; jer mi serce vene Za mojom ljubeznom. Na pervom stepenu moga života Žalost me poseti, i baš do groba Hoće da me prati, dok ne preda smerti U ruke

Jakšić, Đura - JELISAVETA

KNE3 ĐURĐE: I pre i sad, i dok ne umrem! Oh željo, željo! Sunce! Danice! Tvojih zenica plamen večiti Mojom je dušom svakad voljkovô — Il’ suza bila, ili osmeha U njima sinô blistajući sjaj, Zapoveda mi...

E! e, gospodaru! Baš kâ da mi srce odnije, a volijah mu mojom glavom život zamijenit no uplijenit krunu ćesarovu. — JELISAVETA (za sebe): Nesrećna časa, u kom ugledah Planina

ne šće mi se otvorat vratnicah nezvanim gostima, mogu da im se mojom golom lubanjom gvozdene poluge obiju. (Vujo odlazi.) KNEZ ĐURĐE (sâm). „—U nedoba ni gosti dohode?

Ćipiko, Ivo - Pauci

Božica se sleže, srebreni đerdan s nje zvekće, a Rade, ulazeći za njom, veli joj: — Pod mojom novom kabanicom biće nam, vala, noćas ljepše i prostranije nego u kući... ...

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Nisam ni ja izlapeo. Neću ja dopustiti mangupima da me tociljaju. On to sad u vezi sa onom mojom sramotom kad me je trbuh izdao.

Nadam se da ostali među mojom manastirskom braćom ne znaju za ovaj sitni porok. Da, pratio sam, šta tu da uvijam i da skrivam, mnoge mlade sebarske

da digne i divlju vodu u badanj da pusti, da se kamenje pokrene, izdrobi mi meso i kosti, u kašu da me pretvore, a krvlju mojom da zadoje svoju obest. Kirča Progovorio bih nekoliko reči o Janji.

Ako možeš, Gospode, da upravljaš mojom sudbinom, da stvarno znaš sve, bez izuzetka sve šta će se dogoditi, pa mi čak i ovo pitanje u glavu stavljaš, zašto si

Ilić, Vojislav J. - PESME

1887. (POD NOGAMA MOJIM OTIMLjU SE VALI) Pod nogama mojim otimlju se vali, Silan je i strašan njihov burni let; A nad mojom glavom uzneli se ždrali, Oni žurno lete u daleki svet Oni žurno lete u predele juga, Gde se cvećem krasi postojbina

Sa krikom uzleće gavran i krŷži nad mojom glavom, Mutno je nebo svo. Frkće okisô konjic I žurno u selo grabi, I već pred sobom vidim ubog i stari dom: Na pragu

Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom, Mutno je nebo svo. 1889. PESNIK Izabranik sveštenih muza, on tamjan mirisan pali U hramu čistote čedne.

Udarima moje lire budio sam bednog roba, I slobodu vaskršavô iz mračnoga njena groba. Mojom pesmom nevoljnici vaskrsenje svoje slave, Od te pesme osvetničke krunisane strepe glave.

„Zvao sam te noćas, sedi svešteniče, Jer sodomski greh mi um i dušu mrači. Čuj, nad mojom glavom crni gavran kliče, Krik njegov užasni moj svršetak znači.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Ja sam Vas u poslednjim pismima naše prepiske upoznao dosta, i suviše, sa mojom vlastitom istorijom, sad je vreme da Vas upoznam sa istorijom jedne daleko znamenitije ličnosti: naše Zemlje.

Priznajem da je on bio jedan od povoda da napišem svoje delo. Zato sam, čim sam bio gotov sa mojom matematskom teorijom, i okušao je na problemu Zemlje, pohitao da je primenim i na Marsovom problemu.

A tek biolozi! Oni bi nam, služeći se mojom mapom, pričali nadugačko i naširoko kakvo bilje raste na Veneri, kakve životinje onde gamižu.

Stanković, Borisav - TAŠANA

MIRON (ustaje, tronuto prilazi Tašani): Ostavi to, Tašana, ja sam kriv. (Potreseno): I mojom krivicom je morala ona toliko da plače, sirota moja i dobra sestra, moja »lala«, moja dobra i mila duša!

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Sve traži umetnika... Ne, roman neću započinjati. Zadovoljan sam da živim i umirem s mojom istorijom. — Znate li da vaši đaci prepričavaju vaše časove po celoj varoši. — Kao ja nekada vaše.

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

Ja bi mogao našu o Romanu povest s mojom poznatom tečnošću produžiti kad ne bi predvaritelno uveren bio da od veće časti takove čitatelje brojim, koji na

Drugim rečma: »Ja ću vas donde mojom ljubovju mučiti dokle vas smrt u svoja naručja ne primi«. — Ljubov koja karakter ili novce nosi opisana je malo više,

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

— Peti padež, peti padež! — uze da zamuckuje prota, brinući se da pred mojom porodicom sačuva autoritet učena čoveka. — Pa koliko padeža vi učite? — Sedam. — Sedam? — zgranu se prota.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

krajičak svesti, pa su predmeti unakaženi, glave vojnika velike, velike, a neko ogromno klube poče da se kovitla nad mojom glavom, i sve se niže spušta... Otimam se, hteo bih rukama da se zaklonim.

Petrović, Rastko - PESME

je žalbe, mladost čezne, uznesen; Orla sen krila mojoj seni dodaje, Da čudne moći što mi nebo zadaje: Pod senkom mojom eno brode dečaci, Jaja gusaka kupe kao divljaci; Možda ću biti o njihov čun raznesen.

To beše moj prijatelj koji žuđaše da me vidi; Pogođen mojom patnjom, sede i plakaše, On, koji negda reče da mi na sreći zavidi, Teškom, studenom vodom tiho me sad umivaše: Nekad

Ali mi za novu onu boju otvaraće se oči druge, I onda svaku strasnu žudnju tek tad odvešće nove pruge Sa mojom zračnom suzom u samu tu sredinu raja.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

“ Govori mu Miloš Vojinović: „Sjedi, care, pak pij rujno vino, ne brini se mojom kabanicom! Ako bude srce u junaku, kabanica neće ništa smesti: kojoj ovci svoje runo smeta, onđe nije ni ovce ni runa!

sitan dažd udari, te se moja krila poopraše, i ja mogo s kril'ma poletiti, poletiti po gori zelenoj, sastado se s mojom družbinicom.

“ Ali side Svilojević caru svomu govoriti: „Ono sam ti glavom mojom na medanu, moj čestiti care! U rukuh ti britka sablja, a na zemlji glava moja, — ono sam ja Svilojević golom sabljom

ti vidi ostarjela majka: ja kako ćeš, Ture, poginuti, jal’ kako ćeš mene pogubiti; drugi ću ti megdan ostaviti a pod mojom pod vrenđijom kulom, nek mi vidi vijernica ljuba: ja kako ću, Ture, poginuti, jal’ kako ću tebe pogubiti; treći ću ti

izvadi tri drobna đerdana, dva od zlata, treći od bisera, pa ih daje Alibegovici: „Snaho moja, Alibegovice, odavno te mojom snahom zovem, a nisam te jošte darivao; na čast tebi tri zlatna đerdana!

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Evo je! Tu nas neće naći ni sveti Pantelija. Nikolica odjednom zaprepašteno izbeči oči. — A šta ću ja s mojom Žujom? Ona se ne zna penjati. — Pa da je svežemo pod bukvu — bubnu Stric.

A moje djevojčice? Lazar Mačak povede Jovančeta u stranu i šapnu: — A šta ćemo sad s našom pećinom, s mojom radionicom koja je tamo ostala? Da prenesem bar neke stvari kući? — Nešto možeš a ostalo nek čeka.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

A ja, kano skot bih u njega; ne setih se iti na gospodinov posao. Bojim se mojom šijom, zašto ne isto jednoga od manjih da sam pokvario, na zlo naveo, pobujio, s puta dobra svrnuo, i odvoumio, nego i

Bojim se s mojom mišicom, jerno mišice Bog zgruhati će grešnim i lukavim ljudma. Bojim se za ruke; ne dizah k nebu do Boga mojih

da se ne prepadam ni odskačem. Ama i opet, bojim se s mojom dušom, da vrag ne popadne ka lav dušu mi ne imajući mi ni od koga prijateljstva, izbavljenja ni oslobođivanja.

— ama kad mu dočuh nauku, zabrinuh se vrlo, imajući tušteno blago skupljeno sve s krivicom mojom i lažom. Plašim se i zato, što u božiji vinograd po zapovedi mu ne idoh, od rana do večera poslovati.

« I na to mu reče car: »Što je pod mojom rukom i u mojoj vladosti stoji, to moe ljubaznom bratu mogu darivati.« I na to mu se sa zakletvom podhvati jer će mu u

Zna gospod Bog jer se sad plašim tebe skrnaveći i vazduh murdareći s mojom ovom besedom... Onaj momak moje bezobraztvo ču, nasmeja se, pak ode, a ja moju preslicu bacih od sebe (kojuno sam ubah

hoću vam dati tu milost; — ciglo u jednoj haljinici da izađete svi zdravo iz grada napolje koji neće ostati pod mojom rukom, pak id’te kud vam je drago. Tako, znajte, više vam ništa ne govorim.

Oko oku dobra ne misli. Na zlo i vrlo brzi, a na dobro sasma leni. Žmi, pak muči. Bezdan dubine ne merim s mojom špicom. Ne valja ti ni sebi, a kamoli Bogu i ljudma. Po zlu svakad je k dobru nadanje. Nije greha u jelu nego u delu.

kući, te mi napred donesi toga zločestnika što je tu sramotu učinio i pokor mome rodu naveo da mu taki na panju glavu s mojom dunđerskom bradvom odfirim, zašto on, đidija, moju starost obezčasti, te mi obraz ocrni, da sam za rugu i čpot među

Zato mnogo je snažniji od mene taj po meni dohodac... Tko sam ja da ti k meni dođeš? I meni li se pristoji tebe s mojom rđavom rukom doticati se tvome glavnom vrhu i krstiti te? Pak u čije li ime znam ja tebe krstiti, Bože moj?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti