Upotreba reči molećivo u književnim delima


Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

A opet, ovaj kad vidi brata, osvešćuje se i kao uvek, blesasto, molećivo, tražeći po moći, tuži mu se: — Bato, srce nemam. — Imaš, batin, imaš. — Počne brat da ga hrabri i uverava.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Pavle vide kako se gospoža Evdokija diže i kako odlazi ponizno, a u njega upire pogled, molećivo. Mislio je da će Božič, sad, da ga pita za svoju ženu.

Posmatrao je prisutne, molećivo, tako reći, ali njihova lica, uz svetlost sveće, koja je treperila u šandali, ostadoše nema.

Matavulj, Simo - USKOK

— Dosta, Milice! — prekide je otac, više molećivo nego oštro. A tada udovica nastavi: Kuku, bane, moj đevere, Bratska diko! Je si l’ braću okupio, Bane Joko!

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Ustadoh i ja da idem. Mita me nije zaustavljao, ali me je gledao bolno, molećivo, kao očekujući da mu obećam da ću mu opet doći, obići ga. I ja mu obećah.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

baš tada kako su, za vreme ovoga juriša, ljudi spokojno sedeli u dalekoj pozadini, ćaskali pred kafanama, dok su ovde molećivo pogledali u nebo, drhtali, strepeli, zatim golim grudima naletali na bajonete i umirali...

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Kad im moj narednik otvara prtljag, one me gledaju tužno i molećivo. Ja onda mislim da tu hranu možda čak iz Srbije vuku i puštam narednika da vrši svoj posao. Sve im se oduzima.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Pored njene glave zario je svoju u jastuk. Posle se opet nadnosio nad nju i molećivo šaputao otečenim usnama. Odjednom, mučeći se u strahu, počeo je da je drmusa i viče: „Ej, Simka! Simka! Čuješ li?

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Mi ga gledamo molećivo, preklinjući, neka nas pusti samo malo, samo malo. Ali ponova seče nas njegov pogled i prikiva za prokletu mrsku tezgu,

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Osetio sam kako joj je to neprijatno, i ona pruži nogu gledajući ga molećivo, kao da je htela reći: pritrpi se malo. Onako besposlenom pade mi na pamet: eto, isti ovaj moj prijatelj, pa

Vi sad idete sa čovekom koji je došao sa fronta, koji je divljak... — Ali gospodine! — ona zastade i pogleda me molećivo. Njene plave oči sijale su iskreno, a lice joj je bilo ustreptalo.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

mogući više da je gleda kako jednako lunja, ide po već pustom dvorištu, praznoj kujni i kući i jednako u nj preplašeno, molećivo, ubijeno gleda, naposletku što strožije viknu, oseče se na mater: — Hajde već! Dokle to? Hajd̓ odmah! Ona samo klonu.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti