Ćipiko, Ivo - Pripovetke
— Isuse moj, milosrđe! — ote se i njemu iz kržljavih grudi, panuvši mu na pamet griješna misao na Moraču, mada je se kloni i neće da je ni u crkvi vidi, jer je tvrdo odlučio da ove Strasne nedjelje ne sagriješi: ni mišlju, ni
Paron Zorzi pomnjivo, uklanjajući se da ne zagazi u vodu, požuri kući. Na savijutku u ulicu, pri mjesečini upozna Moraču i javi joj se: — Faljen Isus! Žena ne odgovori, već kao vjetar pobježe ispred njega. „Šta joj je?
Začu se udarac kračuna. Uzašavši uz tijesne, na po porušene stube, zateče Moraču gdje klečeći moli pred ikonom ničim neokaljane Blažene gospe što povrh postelje visi.