Milićević, Vuk - Bespuće
tihi jad; on osjećaše da je raskrvavio njezinu dušu, da je u njezinu bezbrižnu mladost, punu sunca i vatre, unio svoje mrazeve i zime, da je mirno i hladnokrvno, poslije jedne prespavane noći, na to sve zaboravio, bez ijedne misli koja bi ga
Bojić, Milutin - PESME
Ja, dovoljan sebi, ne znam pesmu jada. Prospavam mrazeve s oblacima sivim I budim se, da se samom sebi divim, I zaspaću večno, kad me umor svlada.