Jakšić, Đura - PROZA
A posle?... Poslednji list je te žalostive knjige tužan: na njemu su nacrtane visoke jele, mračni borovi, hrapavo stenje, a u podnožiju toga kamenja... grob i mrtvačka glava... Jest, dragi prijatelju, život je žalostan!
Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
konjima bez uzda, pogledajte kako zija, kako zeva, peć, pećina, provalija, ala, koja bi vas nadušak progutala, mračni oblaci, zinuli na sva usta! Zadižem prtenu suknju iznad glave: evo ovom te alom teram, alo!
Dučić, Jovan - PESME
“ S istoka kralji, obučeni U teško zlato, stoje plačni; I žreci sunca, naspram seni Prosjački vape u čas mračni. Te tužne oči suncokreta U mom su srcu otvorene — Ali su sunca nakraj sveta, I tiho slaze mrak i sene.
Oči moje žene, mračni trijumf ploti, Koje večnom tugom opijene behu, Svoj su prostor našle u njenoj čistoti, A svoj čar nebeski u njenome
Jedva se naglašavao vetar koji izgleda kao da nosi sobom neki mračni dim i sve zasipa crnim pepelom. U svom gnezdu od konoplje i suhog granja ležao je na jajima stari dvestagodišnji gavran
Iz večernjeg svoda padala je sitna purpurna prašina i krvavila oranicu. Adam baci svoj mračni i brižni pogled po vidokrugu koji je bio u plamenu i dimu. Svud je vladala mrtva samoća i svirepa tišina.
STARI ZAPIS More će ti govoriti o Beskrajnosti, nebo o Čistoti, a mračni čempresi o Tuzi. — A ti ćeš reći moru i nebu i čempresima: „Moja ljubav ima u sebi i vašu beskrajnost, i vašu čistotu,
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
Napolju je bilo hladno i niski crni i mračni oblaci visili su nad varošicom i vukli se i zaplitali po brdima svud u naokolo.
zašto pate, i svaki od njih nosi svoj sopstven krst, a ja nosim sve krstove, i nikako ne znam da objasnim ovaj moj mračni nemir u duši. Samo osećam da moram da plačem sa svim a njima, i tražim sve one što plaču, — samo njih svuda tražim.
I u sav onaj mračni stroj mojih instikata, osećanja i strasti ja ne mogu ni da prodrem, nego, u mesto toga, osećam samo neko jadno mozgovno
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Jego blagorodije Pavel Isakovič bio je čovek koji ustaje na levu nogu. Mnogi su mračni oblaci prošli kroz njegovu glavu.
Sad joj se smrklo! U njenoj kući očekuju je, sad, teški trenuci, i za nju dolaze mračni dani. Pavle onda poče da viče da će je on, lično, vratiti roditeljima i sve što se zbilo ispričati.
Poznao je i prozore Višnjevskog, koji su bili mračni. Sreo je, pred kućom, neku seljanku, koja je, pogurena, prošla, sa snopom, velikim snopom, pruća, na leđima.
Teodosije - ŽITIJA
I ko misli i uzda se u sebe da će biti veran, ako njih posluša. Oni su deo poročni, mračni na svetlosti, istinom neupućeni, koji govore da je slatko gorko i gorko slatko. Teško njima, jer ne poverovaše istini!
Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
Trišin mlin bio je tako daleko od sela, na samom ulazu u mračni gorski klanac, da tamo čak ni podne nije dolazilo. Kad bi bilo vrijeme ručku, a to su i čiča i mačak znali po
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
pupčane vrpce ono se prvo razdvaja od sveta prirode, a onda se uklanjaju svi nečisti tragovi vezanosti za ovaj mračni, demonski svet. Ritualima čišćenja („vodica“, „prvo kupanje“ itd.) ono se priprema za ulazak u svet ljudskih bića.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Ponovo smo pili rakiju. Mesec su povremeno zaklanjali oblaci, pa se tekija pretvarala u veliki mračni bedem. Ispod nje su se krovovi naslanjali jedni na druge i tako lagano klizili prema reci i gradu na dnu kazana.
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
patetičan, ali lažan nije: To su zbori, to su glasi Kojima se prošlost krasi, Što prodiru kroz svet mračni Sa grobova onih zračni' Spajajući gromkim jekom I božanskom silom nekom Spajajući vek sa vekom
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Zahučaše godine nemirne, jezde mračni hati bez biljega, Vrbas grabi konje i junake, odnese mi druga najboljega. Talasima, niz polje zeleno, izgubi se momče
Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE
Više nagađam. Ne znam ima li i žena međ njima. Prozori okolnih kuća su sasvim mračni, ali mora da se odande ljubopitljivo sluša, mora da su lica uzbuđennih devojaka ili žena, iznutra, uz same prozore.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Ti slušaš svog srca lupu, u dubini, što udara, ko stenom, u mračni Kalemegdan. Tebi su naši boli sitni mravi. Ti biser suza naših bacaš u prah.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
J. Jovanović 3maj XXVII Mračni, kratki dani, Sumorno jesenje, Na nebu oblaci, Na srcu kamenje. Sestra moja bolna, Oca, majke nema Ja je ljubim,
“ „Još smo dužni - ti oduži!“ To su zbori, to su glasi, Kojima se prošlost krasi, Što prodiru kroz svet mračni Sa grobova onih zračni', Spajajući gromkim jekom, I božanskom silom nekom, Spajajući vek sa vekom I čoveka sa čovekom.
- Sama vrba stoji... J. Dučić XCI IZ „JADRANSKIH SONETA“ (1—10) 1 Samo ja i jedro iznad mrtve vode, Nespokojni, mračni, nemi podjednako! Noć... Mirisni vetar provejava lako, I oblaci tiho i nečujno hode.
V. Petrović CLIX NA BRODU Petoro sedimo na krovu od broda, Zgureni, sumorni, zlovoljni i mračni. Zapljuskava, šumi, penuši se voda; Kikoću oblaci, proletnji, prozračni.
penuši se voda, Kikoću oblaci, proletnji, prozračni, A mi ostadosmo na krovu od broda, I opet zgureni, zlovoljni, i mračni. V.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
u predivna stvorenija Božja; pred velikim pretprijatijama nek se krije ime opasnosti; svi svjetovi bez očih su mračni.“ Obodri me sin besmrtni neba i spravi me na breg nepoznati.
Ko će tebe razumjeti, tvorče, ko l' mogućstvo voobrazit tvoje? Mračni vladac ada nesitoga i zatočnik iz raja prognani da su mogli, besamrtni dusi, tvoga plana postić veličestvo, ada
Vjerni nebu tada legioni u okove teške i plačevne sve nas listom okovaše jako, na šar mračni neobdjelan neki nas baciše, da lance nosimo, đe blaženstva spomen iščezava, đe mračnošću sfera uzbunjena!
Stup veliki mračni sačiniše Satanini soputnici grdni od vječnoga svoga padenija s sjajnog neba do propasti ada, te u strašnom vidu
Gle divnoga sada vidjenija! Sunce pravde i zemlju ogrija, hram se mračni zasja zatočnikah, robovima olakšaše lanci: sin dostojni oca prevječnoga obuka se u čelovječestvo, naoružan
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
gvožđa na nogama i onda se najedanput sruši u nemoćnom besu, pa obamro klonu i oseti kako opet tone negde dole u mračni bezdan pun maglovitih, zamršenih slika.
I Svilar oseti: kako s njom zajedno potonu dole negde u mračni bezdan, unepovrat, sve ono što se onako munjevito i kobno slomilo u njemu, sav onaj porušeni hram prošlosti koju je
kao prostranstvo na kome je sve izumrlo, kao predeli davno ugaslih, beživotnih planeta smrzlih u ledenoj kori — mračni i veličanstveni amblemi sveopšte smrti.
Tako opet padoh u onaj mračni zanos, ali na moju nesreću, samo do one kobne granice, jer krilo onog leptira opet dodirnu onaj uobraženi svileni
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Zatim dolazi put kroz neku drugu, sjenovitu aleju, koja biva sve gušća, sve sumračnija, i napokon se pretvara u mračni, beskonačno dugi podzemni rov u kome bije memla i u kome se na kraju ne sagledava spasonosna luča, vodilja.
U pojedinim zemljama buknule su revolucije. Ljudi su provalili iz svojih kaveza, iz svojih brloga i jazbina, mračni, crni u licu, žedni krvi. Kroz masu je provrvjela praznovjerica da krv besmrtnih produžuje život smrtnima.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
što iz gologa kamenja otiče u more; večeras ne jagmi se kao prvo da prva zgrabi, pa da odmah pođe; milo joj gledati u mračni prostor i vrevu svijeta.
Tijesne ćelije, mračni hodnici još se razaznaju; gazim po suvome tlehu, a kroz prozorčiće, tek što bi glavu promolio, dolazi spolja vesela
Pa dugi mračni hodnici kroz koje se strepeći prolazi. Tu su noću u svetlucanju tajnih svetiljki prolazili krvnici naoružani noževima,
Miljković, Branko - PESME
O milosti za ono što sam bio u snu. To paklena mi ljubav u nedoumici. Noć slepih šiljkova me prikova za tlo. Pod zemljom mračni predeli se mešaju. Pomeraju se mora užasi se premeštaju sa jednog mesta na drugo mesto zlo.
Krakov, Stanislav - KRILA
Ako ih bude bilo. Oblaci se sklapaju sve više, a svugde u mraku kao da lebdi strepnja. Vojnici idu zbijeni i mračni. Odjednom zvečanje, tutnjava. Nešto se teško valja njima na susret. Slamom uvijeni točkovi topova potmulo tutnje po kamenu.
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
o ljubavi večitoj. Pa nabuja, kâ oluja, — Ao jada golemog! Al’ me tekne kad odjekne Od praznine srca mog. II Mračni, kratki dani, Sumorno jesenje, Na nebu oblaci — Na srcu kamenje.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Čujem neko zveckanje i topot. Iza jedne okuke sretoh vojnike u šlemovima, koji su za sobom vukli mazge. Ozbiljni i mračni, pozdravljali su me nehatno. Gr-u-u! Pribio sam se uza zid. Srećom ne beše nikoga da me vidi. Osluškivao sam.
To je bio „tekući posao“ još prvog večera. — Tako, brate, kaži da i nama malo lakne! — smeje se Vojin. Kroz mračni otvor zemunice ugledasmo treptavu, crvenkastu svetlost, kao da je vazduh užaren.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
pred njej umni i ostanet kak bezumni, usta umolknut, misli iščeznut, visokija, kak povedet tjeh, odlučiv ot vsjeh, v mračni grob.
tret vojinsko gvozdije. Zdje mene vnezapu zasta slatki dremež I rodi eja pred očima mnje mračni metež. S tjem ja legoh spati, v sladost sna povijen, Na bećarskoj postelji v svoje misli zavijen, No ne dolgo ja mogoh
Ti uvidiš čto vse sujeta, ti usmotriš čto i tebje v skorosti nastojit mračni grob. Bljudi sovjest, to cjel i nevredim ostaješi, i ne budet ti mračni grob no svetlaja palata. Ranč, s. r.
Bljudi sovjest, to cjel i nevredim ostaješi, i ne budet ti mračni grob no svetlaja palata. Ranč, s. r.” — Na dnu pesme stoji gde i kada je napisana: V Novom Sadje 1766. l. H. pisano.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
a poginem li — Svodova vlažnih mračni putovi Na mletačku te zemlju izvode. JELISAVETA: Znam — To su grobovi, Ti dvora tvoga mračni svodovi Studenog
JELISAVETA: Znam — To su grobovi, Ti dvora tvoga mračni svodovi Studenog gnezda, gada memlinog Što se iz mraka rađa zemljinog. (Jelisaveta odlazi.) KNEZ ĐURĐE: Sirota!...
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
— Šjutra će biti grobovi i biljezi naše čeljadi mračni, neosvijetljeni. Nemam čime spomenuti mrtve svoje, niti imam čime darovati kljasta i sakata za pokoj duša nji'ovi'...
Preko crvenih pruga i one čudnovate, pećinske vatre prevukoše se tihano mračni oblaci, i cijelo zapadno nebo činjaše se kao ogromni, debeli, tamni zastor.
Bojić, Milutin - PESME
(1916) BIĆEŠ VEČNO NIŠTA OD DANAS DO NAVEK NA OSTRVU Nečujno pučina primiče se hridu, Sanjiva u veo oblači se mračni, Kô nevesta bela, kad u čednom stidu Sa treptanjem čeka na poljubac bračni.
Nastasijević, Momčilo - PESME
PORUKA 1 Prozrem vas: jadna jasnota, umlje, jadna reč, mračni put grete. Zamukni mukom skota; — dostojan spolja lik i um, unutra zver i bespomoćno dete.
4 Jadna jasnota, umlje, jadna reč, mračni put grete. Dostojan spolja lik i um, unutra zver, i bespomoćno dete. PUT 1 Jer gazilo se tuda, jer gazilo, i
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
avaj, pripadamo različitim svetovima koji se tiskaju u pretesnom prostoru, svaki s težnjom da onom drugom ostavi samo mračni, vlažni ćošak, tek toliko da preživi sa dušom u nosu.
Žurio se da se otarasi tog teskobnog osećanja i to je učinio ne birajući ni mesto, ni vreme, ni ženu. Tamo: mračni, zagušljivi tavan, zadah đubreta što se diže iz štale kroz retke oblice i grede.
Ilić, Vojislav J. - PESME
Sve slavi proleća dan. I mračni kite se luzi, I vetrić šumori nemo i život pozdravlja mlad Podmlađen zove nas svet, sa pesmom kliknimo druzi: Da živi
Orošen ljube cvet, I gusto gorsko granje pećine čuva neme, Čarobni čuva svet. Tu mutan, mračni pogled sumorno gorom luta, Prošlosti traži sled, Al' sve je tako tužno... i s travnog svoga puta Tuđinac hitam bled.
je podignut sveti, I kip Saisa drevnog obnažen sad je tek: Život je orgija gnusna nad kojom bez traga leti Za vekom mračni vek. 1890. DANAJA Nekad je gromovnik, silno zaljubljen, išao tebi Sa zlatnom, obilnom kišom.
Vali bruje... No nad hukom rečnom, Što s grmljavom oko njega stiže, Sam Babakaj sumorno se diže Mračni borac na bojištu večnom. 1892.
Petrović, Rastko - PESME
”Bio si pijan od mladosti, il sumoran od brige, Po čelu mračni ožiljci, tu neba trag i kacige, Ruke ti pune žuljeva od naslanjanja na knjige, Al skočio si eto mladićski i otresao si opet
Ršumović, Ljubivoje - MA ŠTA MI REČE
vodi ispod pene U samoći čami vene Jedna mala bela školjka Jedna ruža bez pupoljka Bio jedan tužni alas Mračan kao mračni talas Srce mu je htelo pući U malenoj praznoj kući Koju grle kao vreže Pocepane stare mreže Jednog dana preko
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Stani, sad ćeš dobiti i za prozor i za skakanje. Zafijukao bi prut, digla se prašina i odjeknula dreka bijenoga, a mračni čiča već je mjerkao novu žrtvu. — A ti, neošišani, hoćeš li batina?