Matavulj, Simo - USKOK
To tek podjari nerazumljivu veselost Stijepovu: poče rešetati glavom i razmahivati rukama. Svi, osjem Mrguda, slatko se smijahu, a Mrgud, kadna, kipćaše u sebi. Stevo Bajov viknu mu: — A-nu, čôče, no ispričaj, sve kako je bilo!
Sjeti se onijeh riječi staroga Mrguda, kako su Crnogorci u vrijeme Malog Šćepana globili vladike Savu i Vasilija! Uzeli im, veli, stotinu volova!
Turska je zemlja ostala!... A sada da ti pokažem naše kuće. Ova prva je starog Mrguda Šutova; ona druga popa Marka Punišina; za njom je najbliža Steva Bajova; pa je Krcunova; pa Pura Perova; pa Stijepa
Ja ću k njima s tobom, jer ja sam najmlađi od svijeh domaćina. Samo me ti sačekaj kod Pura, dok ja časkom obiđem djeda Mrguda, strika popa i strika Steva Bajova. Izidoše zajedno, pa se rastaše.
Bješe davno prevalilo podne, kad se vratiše. Uputiše se kneževoj kući, ali začuše veliku graju kod Mrguda Šutova, te uvratiše i zatekoše gotovo polovinu brastva, među ostalijema i Milicu. Igraše se oro.
Prvijeh trenutaka svi posmatrahu s najvećom pomnjom, pa se počeše čuditi i uz Mrguda uzvikivati: „Viđi đavola! Viđi ti, molim te, đavolje rabote! Đavolja je i ta lacmanska rabota, kao i svaka“...
Krcun, sjednuv do Janka, prišapta mu: — Ovako ti mi radimo! Danas ćemo oglodati Mrguda, sutra popa, pa mene, pa sve redom, osim Stijepa Mrkova, koji se ne bi mogao ni omrsiti da se svi ne porevenamo.
vojniku na kraju roka, drugi dodade, rekavši: — Podaj joj ovo malo poklona od moje strane i pozdravi dobra starca Mrguda i Raka i sve brastvo, i neka vam je amanet da održite vjeru!
— Evo me, sokoliću moj! Žao ti je Janka gladna, ma više sebe, bojim se! Prije nego što sjedoše da jedu, u dvorištu Mrguda Šutova uzavri pjesma.
Kao što znamo, trebalo mu je proći pored kuće Steva Bojova, popa Marka i Mrguda Šutova, gdje je bila udavača. U dvorištu Stevovu, Markiša, sin, mu, takođe deraše ovna.
Željni smo te svi, svi od najmanjeg djeteta do starog Mrguda!... Pop je otišao časkom u selo. Bože moj, koliko se o tebi govorilo! I nagađali smo da li ćeš doći na svadbu.
Knez graknu: — A kamo te već, grdove moj!? Došao si sinoć, a ja te sad vidim! Dolažahu od Mrguda da te traže, a mene čisto stid da kažem, e te još ni vidio nijesam. Izidoše Krstinja i Joke.