Upotreba reči mrki u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— I zamače s družinom u šibljak!... Noć se spustila mračna... Oblaci se razigravahu po nebu kao mrki vuci. Ovde-onde šine munja... Turci se spremahu za prelazak. Bilo ih je do jedan buljuk...

Dučić, Jovan - PESME

A kada je, prvi put obučena u belu svilu, sa dva mirtina cveta u ruci, otpočinula pod srebrnim mramorom, nad kojim je mrki čempres šumio dugim crnim šumom, — Ona zaželi da čuje jedan refren Sreće, samo jedan.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Činio se kao da neke gugutke u njima klikću. Ti koščati mrki, sasušeni, ljudi, sa brda i planina, ogrezli u krv, u krvoprolića, kao da su bili zaboravili da se smeju, pa su se sad

Te iseljenike bio je upisao kapetan Sava Rakišič. A taj suhonjavi, mrki, uvek namršteni oficir bio je, tih dana, ostao udovac, sa sedmoro dece, i nije rado pošao.

Lišće bi uzletelo pred njim, zalepršalo i padalo, kao bezbrojni, žuti, crveni, mrki, mrtvi, leptirovi, koje vetar podiže, ali koji krilima više ne mašu.

Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

! Jedino je planina zloslutno ćutala. Njezinim tamnim stazama već se šunjao i kukuruzima se pri- micao mrki medo. Mačak Tošo i Miš prorok tek su bili malo odmakli od svoga džaka kad se s drugog kraja njive javi jedan žalostiv

Matavulj, Simo - USKOK

I ta povorka, uz gole, ljute krše, pod natmurenim nebom, bješe simvolična! Ti mrki đetići, prema kojima priroda njihova kraja vazda, i velike nacije, koje im, u času nevolje, laskahu, postupahu maćinski,

počeše dokazivati da se nijesu kinjili, a đakon Ivo nadvika ih: A što ih žališ, gospodaru, kao da su lacmani, a ne mrki vukovi, koji malo haju i za vrijeme i za daljinu! Što je to njima!? Pođoše i dođoše!

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Pa zadivljen, što je tako narasto vrati se hrabro na seoski put. Sad ga više zaplašiti neće ni mrki lovac, a ni ker ljut.

Radičević, Branko - PESME

Noći, noći, tavna noći — Ko bi Srbu u pomoći? Oj Čupiću, ljuta gujo, Oj Ćurčijo, mrki vujo. Ao Luko, Turska muko, Ao Petre, Plai vetre, Što dovati tursko more Pa o srpske razbi gore!

Al' kad Turad besna se raspali, Bakračlijom konjica udara; Na osvetu svoga gospodara Lete Turci kâno mrki vuci, Gole nože u desnici ruci.

Vrat' se nazad, vrati, mrki vuče, Ne boj mi se, taj te ne utuče! To je bila najpotonja muka, Na samrti zadrktala s' ruka, Iščupala trave nešto

Kostić, Laza - PESME

„Pogle, pašo, što se delo na vrh gorama? — Mrki brci, mrko čelo, mrka donama!” „Valjda, čedo, pomrkuje kakav stari brest!” Al' u curi sve silnije zla se budi svest.

„Zar ne vidiš oblak crni? Zlo je po nama! Mrko čelo, mrki brci, mrka dolama.” Selim-paša mirno pije žuti ćilibar, — sve se gušće staklom vije čudnovati šar.

Oklop lula, čibuk crni cev je golema, mrko čelo, mrki brci, mrka dolama. Zadimio čibuk strašni neštedimice, na prozoru dim se vije, čak do gredice.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Sad se dogovore da posade najprije mrki luk; ovo i učine. Kad luk počne da raste, došao bi đavo pa gledao kako su lijepa i dobra pera u luka, a ne gledaše šta

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

“ Sledi se deda, šuma zaneme, nastade strašan muk. Odjednom, s kraja sudijskog stola, zareža mrki vuk: „U meni, braćo, od besa vrije, presuda ova pravedna nije!

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

I nad mračnim grobom Zašumori voda i pokri ga sobom. — 9 I mir večni nasta... Mrki kopljanici Oboriše ćutke koplja naopako, Pogasiše sveće sedi sveštenici, I krenuše natrag pogruženi jako, A ostade pusta

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Suza sa oka još kanula nije, još telali mesto mrtvih viču. Zdravo, na domu mrki pogledi, mržnja i svađa. Zdravo, u sramu, pokoru, bedi, braća smo, braća! Zagreb, 1918.

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

A kada su prvi ljudi zgrešili, sve se izmenilo. Oblaci, mrki i strašni kao gnev Božji, zastirali su nebo, u njima su buktale blede, pakosne munje i rikali gromovi; iz mrkih oblaka

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Pa sam došâ do tebe, vladiko: na moru je od svašta majstorah, bi l' mi mogli pušku prekovati? VLADIKA DANILO Mrki Vuče, podigni brkove da ti viđu toke na prsima, da prebrojim zrna od pušakah kolika ti toke izlomiše!

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

On sjedao nije, jer običaj ne da. „Neka, ženo! Ovo su mrki vuci! Najeli bi se i sirova mesa u nevolji... Elate, ljudi, pa ajdmo!... Neka ženska glavo!... Podaj kokošima tvoj oriz,.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

“ Sad se dogovore da posade najprije mrki luk; ovo i učine. Kad luk počne da raste, došao bi đavo pa gledao kako su lijepa i dobra perja u luka, a ne gledaše

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

Sve me posmatra: mrki poskok žile Što sav pritajen čuva dub i čeka. Motre me i dve ptice što se zbile. I lelujava suva vlat, poneka.

Ćosić, Dobrica - KORENI

prinosi lampu Adamovom licu, i onda je tako s lampom zagledao, zvrji cilinder na lampi, modre su mu usne, i obrazi, mrki, senke su iste. Đorđe zažmuri da ne gleda te senke, iste kao nekada kada je... ...

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Bolesnici su se opet povukli u se, odgodili bolest za neko vrijeme. Po stazicama parka provrvjeli su mrki ljudi s onim posebnim izgledom lažnih civilista: u nogavicama kao da kriju sare čizama, a četvrtaste glave iskrivljuju

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Sad se dogovore da posade najprije mrki luk. Ovo i učine. Kad luk počne da raste, došao bi đavo pa gledao kako su lijepa i dobra pera u luka, a ne gledaše šta

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Ima ih svakojakih: mlado i staro, muško i žensko, s lulom u ustima i bez nje. Mrki su i ozbiljni. Kako se koji iskrca onako i zastane — iščekuje druge, da se udruže pa da zajedno hrpimice krenu u varoš.

sluša glasove strasne omladine što se miješaju sa šumom borova iznad vrela i lakim oticajem vode, nad kojom strši mrki grad i pusta golet. Zagrabi sićem i u uzbuđenju zbog današnje vijesti vraća se kući.

Pa onda hoće silom da se brani od misli što na nju nalijetaju, ali zaludu: dođe joj na pamet onaj mrki mornar iz Levanta — kud je sada on, i je li se oženio?

Prolaze i sobom nose njene drugove iz djetinjstva i mladosti... Ko zna gdje je sada onaj mrki mornar iz Levanta, s onim prvim osmijehom što joj se u moždane usjekao i gleda ga pred sobom kao iskru kad u tami sine!

njemu isprekrštala se drveta i rasule se sure gomile isprepletane bršljanom, i zaklonice nad kojima, kao stražari, strše mrki čempresi; pored polja, uz more, nižu se sela iz čijih sredina izdvajaju se vitki zvonici.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

gde se gaženjem žitnih polja stiže do božanskih dedova („Bozi su moji dedovi“), to jest do slovenskih bogova: I ko tur mrki, preko plandišta, Kroz žitna polja evo dolazim, I gazim klasje i zrna gazim. – Gledajte, bozi, mene mladića!

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

strane pogleda na manastir, učini mu se da gleda dva reda lastinih gnezda pripijenih uz goli, od vremena kao mѐd mrki krš.

Odelo, iako novo i čisto, opet prosto n veoma seljačko. Mesto kicoškoga ćurčeta običan kratki mrki gunj šarplaninski, na nogama veoma jednostavna plitka obuća.

Krakov, Stanislav - KRILA

— Bugari. Bugari... — Stoj... stanite... Odozgo niz padine brega se valjali zgusnuti redovi. Bili su mrki, svetlucavi. Videli se drugi kako prelaze reku, i penju uz padine crvenoga brega. — Opkoljeni... raketlu, raketlu...

Jakšić, Đura - JELISAVETA

KNEZ ĐURĐE: I to — zar i to? Pa ko sme reći, Da mu ne beše mati bludnica?... KATUNOVIĆ: I sedog orla mrki sinovi Isturčiše se — i Stanojlo, I pet stotina j’ s njima delilo Prevare grdne grešnu svečanost.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

turske vojske (Kon do konja, junak do junaka,/ Bojna koplja kano čarna gora,/ Sve s' vijaju po polju barjaci,/ kano mrki po nebu oblaci).

Jakšić, Đura - PESME

Plamen i dim, gori nam lice, Mrki kô vuci dođemo svi — Ali gde beste vi, kukavice, Pudljivci hudi, lažljivi psi?... 1860. PIJEM... Pijem, pijem...

Ćipiko, Ivo - Pauci

ispod njih u strmom kršu oaze vinograda, po kojima se ističu zagasitozelena maslinova drveta, niska smokva i pogdjekoji mrki čempres... A dole morska pučina treperi u zimnjem suncu i postepeno, s umiranjem dana, zlati je...

A borovik sjaji se na suncu, lagano žamori, a debeli mrki hlad tajanstveno privlači k sebi. Živci mu se upokojiše, obišao ga mlaz silna ganuća.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

U pećinicama izbušenim u steni čiste sige što se okomito spušta, kao ljudskom rukom zasečena, nad pitomu uvalu zvanu Mrki do, gde prebivaju apište, sitna, pogana stvorenja, koja u gluvo doba noći izlaze na raskrsnicu drumova, zaskaču na leđa

trgu, koji će biti na Vilinskom gumnu, smenjivaće se besednici i trbuhozborci, guslari i domišljani, kazivari i spadala. Mrki i zlovoljni će raditi na polju.

Ilić, Vojislav J. - PESME

I nad mračnim grobom Zašumori voda i pokri ga sobom. I mir večni nasta... Mrki kopljanici Oboriše ćutke koplja naopako, Pogasiše sveće sedi sveštenici, I krenuše natrag pogruženi jako, A ostade pusta

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Ristana, to je naš svet, mučenik. Gazda Spasa, plav i debeo kao bundeva, učini se majstor Kosti mrki Turčin, i kriv za nešto. U samom sebi oseti kao neki pokret za patriotsko delo.

Šantić, Aleksa - PESME

U ove čase zvijezdâ i snovâ U vašu baštu ja sam dolazio; Mirisao je jorgovan i zova, I mrki čempres povijo se ti'o.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

“ Ja kad bane knjigu proučio, muka mu je i žao je bilo: u obraz je sjetno, neveselo, mrke brke nisko objesio, mrki brci pali na ramena; u obraz se ljuto namrdio, gotove mu suze udariti.

Te se Ivo bio raskario: mrke brke nisko objesio, mrki brci pali na ramena, u obraz se ljuto namrdio; ni s kim Ivo riječ ne besjedi, veće gleda u zemljicu crnu.

dvije sluge, dvije sluge idu nazorice, a gospodar s njima ne besjedi, no je čelo grdno namrdio, a ponisko brke objesio, mrki brci pali na ramena.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Tamo još nijesu izlijepljeni ničiji oglasi. Trojica dječaka krenuše uz put, mrki, ozbiljni i ćutljivi. Ličili su na djecu porobljena, a nepokorena naroda.

Baš dolje pod njima, u sjenci stiješnjene doline, nalazio se mrki hladni sklop, izvorište potoka. — Ovuda je nemoguće spustiti se — reče Jovanče i nehotice ustuknu pred provalijom.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti