Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Marinko, kao muška glava, prihvati se domaćinstva, ali mu je ono išlo vrlo rđavo za rukom, jer beše lenj. Mrzilo ga potrčati i ukaljati se. Da mu je otkud da padne s neba u usta. Pa je izbegavao poslove i muvao se oko sudnice i hana.
— A ti, Zavrzane, kakva tebe nevolja u goru natera? — Ja... ja sam pošao onako, društva radi!... Mrzilo me sedeti kao baba u zapećku, golih šaka. Velim, idem ovamo, među ljude, šât bude bolje!... I, da vidiš, bolje ovako!
Milićević, Vuk - Bespuće
U kući je bilo mirno, osobito prvih dana; on se nije ni s kim viđao, jer ga je to mrzilo. Ipak, kuća se polako budila, osjećali se životi u njoj, život je jače kroz nju strujao, stvari dobivale novi izgled,
on je opet postajao stari i puštao se sa uživanjem svojoj čami, ne trudeći se da daje mislima izvjestan pravac; mrzilo ga da se obmanjuj e. I tako se vukli dani bez obilježja i bez uzbuđenja.
je valjda bio zadrijemao u svojoj naslonjači, jer kad ga je trgla neka lupa iz hodnika, oko njega je bila gusta pomrčina. Mrzilo ga je da pali svideću i gleda na sat, osjećao se poslije sna nešto bolje; misli su tekle lakše, nije ga tištao umor.
Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE
MAKSIM: Evo pametne i valjane gazdarice. Šta si ti danas kuvala, Mago? MAGA: Bogami, nisam ništa. Eto, mrzilo me ići na pijacu. MAKSIM: To je žena; a ne da rasturi kuću. SOFIJA: Pa šta ste ručali?