Upotreba reči muca u književnim delima


Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

A sakata i jezična Vela digla bi tada glavu, i naslonjena pazuhama o štake, počela bi visoko, na slogove da muca... tobož kao da pravda; brani Ljubu što neće da prosi. — Pa što traži da se muči, da prosi? Kad etete te ete...

Ona ga pogledala, uplašila se i htela da pobegne ali se opet, zbunjeno, vratila. — Ete... — počela da muca. — Pa šta? — hrabrio je popa. — Hoću da se udadem. — Za koga?

— Zašto? — Čudite se i počnete da se ljutite na nj. On počne da muca. — Tako, snaga mi ne trpi. — Pa kako? — Tako. Ne mogu. — Pravda se.

polagala u postelju uvijala i ostajala da stoji uza nj dok se on ne bi potpuno smirio, prestao da se unezvereno trese i muca: — Žiža! Žiža! — pokazivajući joj na svoje krpe, odelo koji će da mu izgore od bačene žigice na nju.

Svi opet još u veći smeh. A on preplašen, briznu u plač i poče da metaniše, krsti se, muca: „Sveta Petka, Sveta Petka crkvu gradi Gospode pomiluj, Gospode sažaluj!“ Oni još u veći smeh.

Afrika

Crnac bez ikakvih uvoda pada u histeričan bes muca. busa se u grudi, i viče kondukteru: „Vraćaj, vraćaj!“ Šalupe se okreće u suprotnom pravcu: zemlji.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Trifun se pomami. Onako krupan poče kao dete da muca. Veli, rekao im je već, da je o toj Mahalčanki, dosta. Znao je on da će Pavle zaopucati, da ga o tom pita.

Radičević, Branko - PESME

nije bilo lako, A srce moje teško meni kuca, Ja gledeć u nju, sam sam s njome plakô, Što god sam rekô, jezik meni muca; A opet zato, bilo makar kako, Mada mi srce tužno kako puca, Ja zbogom njojzi morao sam reći, Na moje delo morao

„Za njom, za njom!“ jezik muca, Ma srce im čudno kuca. Oni idu, ma što bliže, Većma im se kosa diže, Pod kožom im strava mili, Dela pomoz', Bože

Da, za goste!“ krčmar muca, Jer već i on puno s' kuca. Na sto bokal meće moma, A junaci na njeg' oma. Al' za curom s' vođa maša, Ma umače

Tako muca ja u slatki muka. A devojku posu rumen svu, Pa od mene uze ljubičicu nježnu U drkćuću onu ruku snežnu. 11 „Vala,

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

A on siromah muca i krije pogled od nje. — Kaži, ili sad ću da se naljutim? — veli mu ona mrgodeći se i okrećući se tobož ljutito od njega.

I brzo se saginje da sakrije radost i kao krv rumene obraze. — Nemoj, Stojane! Hajde da se radi. — Ne, ne... — muca on. I ostrag, ispod pazuha, hvata je i stiska...

— Šta je ovo, a-a-a? — zaciča on. — Ne, Jovane! — poče ona da muca, jer tek sad vide da je na vodu bila sasvim zaboravila.

Trči tamo, vitla se i peva pesmu: kako „kumita bulu grabi, beži s njom u planinu na konju, a bula se nećka, grli ga i muca: Ah, džan’m, džan’m!“ — ,,Ah, džan’m, džan’m!

Ona ne može da se oslobodi, dođe do reči, već samo jeca. — Šta je? Da te koji nije uplašio, šta li? — Ništa! — muca ona. — Kako ništa? Ne boj se. Ništa nema.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

»I što ne puca... šta čeka vazdan!«... Pisar se obrće, nešto muca, hteo bi da progovori, ali žena mu opet vrisnu pa osu čitav pljusak grdnje na oboje, naročito na Ljubicu.

Gojko se trese, kao da je pod uticajem elektrike, obrće glavu unezvereno i nešto muca. Predsednik ga ne čuje, ali se doseća šta odgovara, pa nastavlja: — Gospodine, kapetan nam veli — i predsednik pokaza

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

podseća ih č'a Marko glasno. — Pa nismo, Ago, zaboravile, ali sad..... ne znamo.... pa kako ćemo, muca Anđa. Mi same nećemo dok nam on ne kaže. — Pa 'ajde, 'ajd', i mene, velim ja, jer vidim da o meni govore.

Nemoj der ti meni da buniš ljude!... — Nije, Pajo, vere mi... tek onako, šale... znaš... poče on da muca, a videlo se da mu nije najtoplije oko srca, čim kmet pomenu kapetana. — Hm, šala ja, presešće ti... reče kmet i ode.

— Kako ga ubi, more? — pita kapetan Ljubišu. — Tse... tek onako... muca ovaj i saginje glavu, ali po sevanju očiju mu vidi se da je veoma uzbuđen.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Na jednoj strani Srbija koja muca i bunca, Na drugoj on, čistunac, čistiji od jarkog sunca; Ovamo, hiljade profesora, pisaca i novinara Koji na lepotu

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

i otvorenom pogledu vide da je zaista istina, da se zaista rešila Potresen, zagrli je, i ljubeći je po kosi, poče da muca: — Hvala, čedo! Hvala, Sofkice!

Okreće se svome grnetaru, koji ga u korak prati, i grca, muca: — Alile, de, sinko! Alil, poluciganin, u belim čakširama, sa čalmom, dugačka nosa, prosed ali visok, dugih ruku, |

I zaista to bi, jer on, nadnoseći se nad nju, poče strašno da drhti i da muca: — Sofke, Sofke, samo jedno. Istinu samo.

ovoga što je bilo, mora ipak još nešto crnje i gore dogoditi se, pretrnu od straha, jer ovaj seljak još s vrata poče da muca kroz suze, ne gledajući ni u Sofku, ni u svekrvu: — Gazdarice, ete, poslali me da kažem da je gazda ubijen.

Sofka, jedva držeći se na nogama, poče da muca i da pita glasnika: — Kako? Gde? — Ne znam, gazdarice — isto onako ukočeno stojeći, brišući znoj i suze, nastavljao

Ćosić, Dobrica - KORENI

Tola olabavi ruke. Vidi: vojnici hvataju i vezuju seljake. — Hajde da me odvedeš i da me vežeš — muca. — Nemoj da si nečovek. Ja četiri sina imam. Siromah sam čovek, nadničar...

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Iako se trudio da ne muca, vežbao, naprezao, znojio, sve je uzalud bilo, jezik je ostao uporno neposlušan. Koliko bi puta drumom ka školi

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Uneke, djevojka se oslobodi posvema i, iznebuha, obima rukama obgrli ga. — Koji ti je vrag! — i ne otvorivši očiju muca postiđen Danguba, okrete se i leže potrbuške. — Ali ti nisi muško? — dočeka Kate.

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

” A onaj moj šmokljan – mesto da kaže: „Hvala, Vaše Veličanstvo!” – sigurno će početi da muca. Ubio ga bog sa suklatom, sigurna sam da će mucati. DARA (prekorevajući je): Ali, zaboga, mama!

Petrović, Rastko - AFRIKA

Crnac bez ikakvih uvoda pada u histeričan bes muca. busa se u grudi, i viče kondukteru: „Vraćaj, vraćaj!“ Šalupe se okreće u suprotnom pravcu: zemlji.

Ćipiko, Ivo - Pauci

— Ne pretvara se zatvor u globu kad je krađa, — opazi sudac. — Nije u tuđemu, — muca optuženi, i rekao bi sad će zaplakati. — Na komunskome smo kupili, — usudi se reći djevojka.

Stanković, Borisav - TAŠANA

— Idemo, ja i hadži Rista, a ono odjednom iza jednog ćoška ispade pred nas Saroš... Sav usplahiren. Poče da muca i moli: »Dedo, pope«, veli, »ja sam se mnogo pazio sa pokojnikom, Tašaninim mužem.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Odjednom se, nisko iznad brijega Lisine, pojavljuje teško krilato čudovište. — Bombarder! — uzbuđeno muca Mačak. — Talijanski bombarder! Ogroman, siv, uz grmljavinu motora, bombarder leti ravno prema Prokinu gaju.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti