Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Nu opasuj mukadem-pojasa, i pripacuj svijetlo oruže, eto k nama Strahinića bana, sad će tvoju glavu ukinuti, sad će mene oči izvaditi“.
“ Ja kad začu Ture Vlah-Alija, kako li se Ture pridrnulo, te poskoči na lagane noge, opasuje mukadem-pojasa, a pinjale ostre za pojasa, i tu britku sablju pripasuje, a sve vrana konja pogleduje. U to doba bane pristasao.
Kunari, visokoj planini; a na noge crvene čakšire, do kolena u srmu oblite, od kolena zlatom izvezene; pa opasa mukadem-pojasa, a za pojas devet samokresa — svi u suvo zaliveni zlato, a pokraj njih noža plamenita, a na bedro sablju
kako u sokola; iz kovči su sindžiri od zlata, na sindžirim’ sitne titreike, što đevojke nose o gr’ocu; opasao mukadem-pojasa, za pojasom devet danickinja sve u čisto zaljevene zlato; o bedri mu sablja okovana, na sablji su tri balčaka
ima dvije litre zlata, zaburmano, pa se odburmava, te njim Vlašče pije vino ladno; pa obuče toke pozlaćene, opasa se mukadem-pojasom, a za pojas dvije puške male: u zlatan su kalup saljevane, a među njih jatagana zlatna; a na glavu kalpak i
uvod, III, 2 mrčati — pomrknuti, potamneti mujezin — onaj koji sa munare poziva muslimane na molitvu muk — ćutanje mukadem — gospodski, starešinski mukom — ćutke mukom se zamukla — umuknula mula — gospodin, veliki sudija Musa Kesedžija —