Upotreba reči mukli u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Iz nje je dopirao mukli rik volova i krava, topot konja i kamila, glas jaraca i ovnova, blejanje ovaca i jaganjaca. Iza plotova te kuće, gde su

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

bio prebučan, mogao sam sasvim lako da iz krkljanja pozauna i topota baletskih patika po bini, izdvojim za sebe onaj mukli zvuk zategnutog konopca koji dobuje po kartonu, i u njemu je bilo neke obesti, pa onda neke tihe sreće, neke luckaste,

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Reči se gube, one se tope, avetno lebde vrh katastrofe. Uleti, lasto, u zvuk mi mukli: s ribizlom rime zrim o bodežu. Rastresi, Bože, mrak mi raspukli kad u me svuče kostreš-odeždu, pa nag vileni!

Ćosić, Dobrica - KORENI

A tvoji sinovi danas neće da brane opštinu. — Ne ujedaj više! Zar ne vidiš da sam sâm? — Osluškuje mukli strah sela što kao vetar šuška u suvim kukuruzima. Magla nadolazi da skrije Prerovo. Izgoreće danas.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

U zatišjima bitke i on bi, za koji tren; utihnuo i osluškivao nebesa, taj mukli bezdan: začudo, od njih je doticala blagost i svetlosna tačka je zatreperila u Višnjiću.

U zatišjima je, uzalud, osluškivao nebesa: mukli se bezdan nije otvarao, sve dalji, Bog se povlačio. Svetlosna tačka u Višnjiću je zamirala.

Sve veća Miloševa naklonost budila je, zauzvrat, sve veću Jevremovu nenaklonost. Tako je trajao taj mukli sukob a ljudi bliski Gospodar-Jevremu ponekad su imali utisak kako se on nada da će ce Anastasijević, još mlad a lud od

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

One plutaju, velike a lagane, u plavoj plimi koja im svojim hladnim svijetlom taži mukli bol u moždanim vijugama. Djeluje kao oblog na njihove meninge.

Pojurio sam da se skrijem u moju sobicu, crven do ušiju. Strahovao sam da čak i služinčad nije očula tupi, mukli zvuk njegovog brončanog pada. To je bio jedini put u životu kad sam ga zažalio, kad sam nešto toplo za njega osjetio.

Bojić, Milutin - PESME

I podne i ponoć jednoliki, mukli. U toj jezi kao i bogovi sami Da su se pred bolom u ambis povukli. Samo beli bezdan pahuljice veje.

Ćipiko, Ivo - Pauci

A u isti čas iz morskoga promora ču se mukli šum. — Počela je plima; noćas će punut' južina, opazi starac. — Meni je milo kod mora, — javi se Ivo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti