Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Ti su, usamljeni, uplašeni, sami, u tuđem svetu, najviše plašili, uz put, žene i decu. Ćopali su, kao prosjaci, mumlali su, kad bi se izgubili, i povijali naduvene noge, u krpu. A katkad urlikali i kolutali očima, jer ih niko nije razumeo.