Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— A ne bi se tu mogao ispiliti kakav novovjerac, il tako nešto različito, à? — izbeči se brkati narednik Munižaba. — Sjećaš li se samo koliku je uzbunu po svim ovim selima digao onaj čiča s Međeđeg brda koji je, tobož, ustao iz
— Aha, tu li smo, Rade Ćopić, izobražen u formi sveca! — zagudi narednik Munižaba i tako iskolači očurde i mače brkovima da bi prestrašio čitav crkveni odbor, ali, bogme, i ne prekaljenog Savu, koji se
— Aha, kažem li ja — novovjerac! — opet se iščakari Munižaba. Ukradeni Vilson i kralj Aleksandar pronađeni su sakriveni u potkrovlju Savina svinjca, i to je bio dovoljan razlog da
U jabučaru, u hladovitoj sjenici žandarmerijske stanice, sjedi uvrh stola brkati komandir Munižaba, rodom iz Like, a s obje strane uokviruju ga njegovi potčinjeni.
He-he, u žandara bješe mudra glava, uhvatiše Čarugu gdje spava. Munižaba uvrće brk i mučenički puše: — Deder, Đurajica, okini već jednom, tebi ta rabota ide od ruke.
Da i ne pominjem njegovo veličanstvo, koje isto tako ... Munižaba briše vjernopodanički hladan znoj i hukće: — Vala, da mi je znati ko to dozvoljava da se svakoj rđi u selu daje
Evo ga najzad u sjenicu s krvavim sikirčetom u rukama. — Koje dobro, gospodine vodniče? Munižaba ispod oka pogleda ono sikirče i otpuhnu: — Zlo i gore, moj Đurašine.
— Stoj! Stoj u ime zakona! — razvika se Munižaba. — Kakva je to pjesma, a? Misliš ti da se ovdje sastavlja antidržavni letak, je li?
— samo pogodi kud ne treba. — Čujete li vi ovo? — strogo se poisprsi Munižaba. — I još on meni petlja i laže da nije naversao onu sprdačinu protiv kraljevske vlade. On i niko drugi.